Na današnji dan prije 13 godine, svoj život u odbrani otadžbine položio je Pljevljak Predrag Peđa Leovac, jedan od najvećih heroja i najboljih primjera patriotizma u istoriji srpskog naroda. Kod graničnog kamena C-4, dao je život za Otadžbinu kojoj je posvetio sve.
Peđa Leovac je rođen 20. decembra 1975. godine u Pljevljima, tadašnjoj SR Crnoj Gori i SFR Jugoslaviji. U Pljevljima je završio osnovnu školu i gimnaziju, a nakon toga upisuje Vojnu akademiju u Beogradu – smjer pješadija.
Nakon završetka Vojne akademije dobija raspored u Prištinski korpus, 125. motorizovanu brigadu, 53. granični bataljon Vojske Jugoslavije, kao komandir interventnog voda na karauli Ćafa Prušit. Uspio je da se nametne kao vrlo odvažan i sposoban mladi oficir što su znali da cijene njegovi vojnici, ali i starješine.
Prvo zaposlenje dobija na Kosovu i Metohiji, na poziciji komandira voda za intervenciju 53. graničnog bataljona Prištinskog korpusa, braneći granicu od agresora.
Leovac je, kao komandir voda, ranjen u sukobu sa agresorom, na Svetu Petku 1998. godine, kada mu je geler mine prošao kroz donju vilicu i naneo mu teške povrede.
Nakon ranjavanja na papiru je nacrtao raspored ostalih mina, i ostavio poruku komandi da se to razminira da ne bi još ko stradao.
Na mjestu ranjavanja ostala je njegova puška, dok je on zajedno sa još nekolicinom pripadnika Vojske Jugoslavije transportovan helikopterom u Beograd na Vojno-medicinski centar gdje je operisan ali je posle sedam dana liječenja samoinicijativno izašao iz bolnice.
Po povratku na Kosovo i Metohiju, Leovac se javlja se na dužnost u Đakovicu kod kapetana Duška Šljivančanina. Odmah je otišao u minsko polje gdje je i ranjen da potraži svoju pušku koja je tu ostala cijelu zimu.
Dobivši naređenje da se vrati C-4 sa kojeg je bila potisnuta VJ, Peđa nije želio da vodi mlade i neiskusne vojnike, već je tražio da pođe sa nešto iskusnijim borcima i dobrovoljcima. „Ja neću ovu djecu da vodim u smrt“, bio je odlučan Peđa. Tada je imao svega nepunih 24 godine.
U sukobima sa agresorom, u rejonu karaule Košare, Leovac biva smrtno pogođen snajperom. Metak mu je završio u vratu, prekinuvši lančić sa krstom. Njegovi saborci su ga na šatorskom krilu donijeli do karaule, a na putu prema Đakovici je dušu predao Gospodu, da stane u red kosovskih vitezova koji su ga dočekali špalirom za junaka dostojnog svog „mača“.
Kada su Predragove lične stvari dopremljene u Pljevlja, njegovi su zatekli u oficirskom bilježniku kovertu sa 300 njemačkih maraka. To je bio novac koji mu je dao otac pri polasku na studije. Na koverti je pisalo „Za ne daj Bože“. Od toga su za vječnu uspomenu kupljena dva prstena za njegova dva brata.
Imenom Predraga Peđe Leovca je nazvana pljevaljska ulica u kojoj je živio, kao i karaula na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Kada je čuvanje granica od vojske preuzela policija u Crnoj Gori, tabla sa Peđinim imenom je skinuta. Prije nekoliko godina osnovan je Kulturni centar „Predrag Peđa Leovac“ u Pljevljima koji baštini sjećanje na ovog heroja i bavi se humanitarnim radom.
