Ovo kao da je priča sa Praškog groblja, međutim i nije. Umberto Eko je možda izmislio Simoninija, ali izvesno je znao da postoje ljudi sa moralnog dna spremni da od laži žive, da sa njome trguju i da se njome služe u korist svog omiljenog predsednika. Da je Umberto Eko nešto više saznao o Vesku i Milu, verovatno bi se pojavio nastavak ovog „praškog podzemnog sveta“ sa novim nazivom „crnogorsko groblje morala“. Đukanovićeva Crna Gora je očigledno zemlja laži, prljavih zavera na dvoru i profesionalnih prevaranata u njegovoj blizini, jer Vesko je višestruko pravosnažno osuđivan za prevaru. Prema priznanju samog Mujovića, kako prenose „Vijesti“, koje kao učesnici trojnog saveza: Milo-Vesko-organi gonjenja, daju višestruko osuđivanom povratniku više svog medijskog prostora, nego bilo kom lideru iz demokratske većine. Mujović potvrđuje da se sa Milom blisko i intimno savetuje šta da uradi protiv Svetozara Marovića, pa onda kada dobije podršku, ide u crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo, koje, kako kaže, redovno posećuje skoro svaki dan, donoseći u arhivu te ustanove očigledno hrpu laži koja može u određenom trenutku da posluži nekom u Milovu korist.
No u želji da od laži napravi novu Justiciju i „boginju crnogorske pravde“, Mujović se zapetljao u lažnim izjavama o jednom politički targetiranom „prijatelju“, kako je Milo ranije oslovljavao Marovića, i u stvari nehotično otkrio punu istinu o mračnoj anatomiji moći jedne feudalne samovlade Milove vlasti.
Evo šta je sam Mujović priznao o Milovoj „demokratiji“ i moralu.
Prvo, Vesko zna da svi znaju da je višestruko osuđivan zbog laži i prevare, to zna i Milo, to znaju i u tužilaštvu. Nekom okrivljenom je u jednoj prilici, jedan od tužilaca rekao, kako je taj okrivljeni kasnije preneo: „ko još ne zna u Crnoj Gori da je Mujović prevarant i gospodar laži“.
Drugo, takav svima poznat, Mujović prema svom priznanju, ima redovne kontakte sa Specijalnim državnim tužilaštvom i veoma bliske i intimne kontakte sa Milom, što čini neskrivenim da se ozbiljne državne institucije koriste ovakvim kažnjavanim i moralno prezrenim čovekom koji je „prodavac laži“, da sa njim održavaju kontakte i da ga po potrebi koriste za određene projektovane ciljeve protiv određenih ličnosti ili grupacija.
Treće, u tim okolnostima Vesko se posebno bavio trima političkim grupacijama koje je Milo Đukanović doživljavao latentno ili izvesno ugrožavajuće po njegov privilegovan status.
Marović je bio prva operacija „smaknuća“ u kojoj učestvuju prema priznanju samog Mujovića, lično i neposredno: on, zatim Milo sa kojim se savetuje i Specijalno državno tužilaštvo kome odnosi informacije, koje on sam „pripremi“ u skladu sa ciljem kompromitacije ličnosti i „uspeha“ pokrenute represije.
Druga operacija je bila pokrenuta protiv „mojkovačkog klana“ sa ciljem diskvalifikacije Duška Markovića u datim okolnostima, iz Milovog straha da Duško previše zna i da je važno pasivizirati njegove „poverljive informacije“. Pismene zabeleške koje je Mujović slao o ovoj „grupi“, jačali su Milovu kontrolu nad Markovićem i sprečavale da ikada pomisli o nekoj političkoj emancipaciji.
Treće, Mujović se posebno bavio Demokratskim frontom, javno ih uhodio i po zadatku nastojao da prikupi „dovoljno dokaza“ o njihovoj destruktivnoj i „izdajničkoj ulozi“. O svemu tome pisale su u jednom trenutku takođe „Vijesti“, opet detaljno u Veskovu korist. On je očigledno njihov „specijalac“ za kompromitaciju njima neželjenih ličnosti i politika, baš kao i Milu. O svim ovim i drugim aktivnostima koje je Mujović radio u Milovu korist postojali su mnogi dokazi, a najveći broj njih je pretresom Mujovićeve kuće uklonjen, opet od strane policije Veselina Veljovića, sada Milovog sekretara. Ono što je sasvim jasno i juče potvrđeno od strane samog Mujovića, on je Milov čovek zadatka za vezu sa Specijalnim državnim tužilaštvom i agent za eliminaciju njemu „politički opasnih ljudi“, a ko zna šta još
Ne želeći, Mujović je juče odigrao ulogu „svedoka saradnika“ protiv Mila Đukanovića, optužujući ga da se predsednik države suprotno Ustavu, koristi van-institucionalnim mehanizmom eliminacije svojih političkih suparnika i da za to koristi ljude višestruko presuđivane zbog laži, da se sa njima lično sreće i konsultuje, te da suprotno načelu podele vlasti, održava kontakte sa tužilaštvom mimo zakonom propisanih načina, useljavajući u Kabinet predsednika kao moralni standard „najozloglašenijeg korisnika laži“ u Crnoj Gori. O ovome sve znaju u Demokratskoj partiji socijalista, ali ćute iz straha.
Napokon, iz svega je očigledno da Milo Đukanović i Mujović i dalje sarađuju zajedno sa „Vijestima“.
Izvor: Nacionalist
