Piše: SIBIN
Francuska, poststruktruralistička struja uči nas da – „između govora I čina samo je korak.“ (Tel Quel)
Ne treba bog zna koliko dubiozno mozgati da bi bilo po sebi jasno I da je – izjava već čin. Podrazumijeva se, zavisno šta prenosi za poruku.
Eks prvopendrek, Veljović, ispršeno poručio: „Vidimo se na Cetinju.“ Gdje će on dojahati u ulozi branitelja onih vrijednosti koje percipira da su dovedene u pitanje. (Čudno, anatemisani klub DPS-a, koji se listom deklarisao kao ateistički, sada odjednom štiti nešto obraćeno onostranom planu. Tako se politika prve opozicione stranke produhovljuje, prelazi na teološki nivo, uzdiže iznad zemlje, ali ne snagom nesaznatljive ljubavi, nego prijetnjom I vjerom u sopstvenu moć.)
Veljović nije spreman samo biti junakom, nego, bogme, I mučenikom! On, stoga, opominje: po ovome kakvi sad budemo, vječno će nas pamtiti. Veselin je iskoraknuo iz vremena I potrebuje da se upiše u vječnost. Pa dobro…
DPS brani I komunističku I ontoteološku ideju, uparuje jednopartijski sistem I „otvorenost demokratije bez nosioca.“ (Ž. Ransijer)
Ne govori li to da je DPS oduvijek bio pogubljen, nesnađen I dibidus neznaven?
Vođen samo interesima, Veselin bi da sam brani ono što je u Božijim rukama! I to pendrekom.
