Piše: Bećir Vuković
Glečeri, ledovi se vremenom tope, osim ledovi mržnje u crnogorskim škripovima, i pećinama.
Od vremena jednopartijskog sistema, Crnogorci su jednodimenzionalni. I tom jednom dimenzijom, uglavnom, upravlja mržnja.
Čovjek mržnje ne može da djeluje, niti da učestvuje u složenostima realnog svijeta. Za takvog narod kaže da je slijep kod oba oka…
Utvrđeno je da se mrze psihološki slične osobe, da se odbijaju (plus odbija plus), ali i narodi koji su nekad bili jedan narod, koji imaju jedan korijen a različite grane. I različiti vjetrovi krše te grane. U prevodu na jezik logike, ispada da mrzite sami sebe.
Primjere za takvu vrstu mržnje nigdje ne nalazimo kao na našoj maloj mapi. Nema potoka i jaruge koji nije zagađen mržnjom.
Tako, opet u našem slučaju, postali smo prijetnja sami sebi u domenu vlastitosti. Kad dođete do tih izlaznih vrata, i kad ih zatvore za vama, onda više nema povratka…
Neće mrzjeti moralno izgrađen čovjek.
Najljepši prijeri moralno izgrađenog čovjeka, koji još ide po našim planinama i brdima, nije čovjek mržnje. I rijetki potomci…
Koliko je onih u Crnoj Gori (u politici, kulturi, uopšte u javnosti), čiji je jedini posao – očuvanje – jednog patološki uspostavljenog ekvibrilijuma – balansa – između pojedinca i okruženja, između naraštaja koji su naslijedili matricu mržnje sa jedne, i onih koji guraju kamen uza stranu zarad ikakve promjene, sa druge strane. Takvi, ne mogu izaći na svjetlost, i zauvijek ostaju u trapu mržnje.
Kako mijenjati betonski spomenik sa znakom koji više nigdje ne funkcioniše, bez ovdje…
Tako mržnja postaje autonomna, tako mržnja decenijama i decenijama funcioniše u Crnoj Gori. Od kad pamtim i potpisujem se, ista je mržnja.
Mržnja u Crnoj Gori kao da je u funkciji regulisanja društvenog ponašanja…
Priupita li novinar nekoga na ulici u vezi ikakvog problema, on (ona), kao da se – prisjeti – kako treba da reaguje, kako treba da se ponaša, i ospe paljbu. Jedna glava devet jezika. Prosto se preobrazi i počne da sikće ko otrovnica. Naročito, užasno djeluje kad su u pitanju žene. Jedne noći stara komitkinja nadmašila je i komšinicu, i sebe. Kakva suptilnost, kakva ženstvenost, kakva putenost…
Nacionalizam kao ideologija nesposoban je da se nosi sa društvenim i političkim temama. Još prigrnut obaveznom mržnjom (mržnjom npr. niklom iz religoznih temelja), vodi u opštu propast kakvu danas nalazimo u odbjeglim provincijama i krajinama. Kakvu danas vidimo u svim (u)krajinama…
Samu emociju mržnje nikako nećemo razumjeti (shvatiti), bez iracionalnih okvira. Ili okvira same kulture…
Da li se mržnja može objasniti i biologijom vrste…
Kod životinja može (npr. vukova prema paščadima), a, da li može i kod ljudi. Može. Zar nemamo takvih primjera. Mogli bi lasno navesti tolika imena iz politike, kulture, sekti, i tako dalje. Svakog dana izbljuju otrov na kamen. Sretate ih po ulicama i kafanama, po skupštinama i školama. Ne uzmiču.
Ne možete ih istjerati iz televizora….
