Piše: Bojo Pižurica
Eno de. Ovijeh dana svaki kastig. Snimci i savjetnici, presude i bjekstva, epštaljke i namještaljke, barjaci i lajčaci. I sve tako dva po dva, i sve tako ja pa ja.
U CGMG važne su dvije stvari – kafane i konobari. I ono što se nekad zvalo čojstvo i obraz a danas vrijednosti i poraz. Plus Vlada. Vlada u sutonu tihom pokraj rjeke što korača, s tužnom sjenom na licu svom. Nada su nam nevladine organizacije. A fino im je rečeno – igrajte se lijepo, samo se nemojte svađat.
Imam predlog kako da se relaksira situacija – treba da se uvede Dan razmjene mobilnih telefona. Na taj dan telefone bi međusobno razmjenjivali supružnici, momci i đevojke, ministri, partijski lideri, ljekari, profesori, i taka natamu što kažu braća Makedonci.
U taj dan iskrenosti i poštenja, kako nam ga i himna donosi, viđeli bi sa kakvom se mukom suočava onaj drugi. Posle uvida u poruke, slike i snimke, ojačalo bi povjerenje i poštovanje, svađe bi utihnule, a to nam je sad najpotrebnije. A i nadležni bi počinuli bar na taj jedan dan.
CGMG je strefila nenadana sreća – ušla je u Epštajnov kulturni krug. Prvo to pa Evropa. Počelo je sa referendumskim ljudima a završiće se ko zna kakvim čudima.
Neko će primijetiti da je za sve kriv crveni mulj, ne onaj iz Zete nego onaj iz 45te. Tek kad se očisti crveni mulj sve će postati ružičasto. U CGMG najvažnija su dva spomenika – mauzolej i onaj za nepomenika. Najvažniji su zato što ih je napravila ista ruka. Kod nas je ćopavi prohodao, mucavi progovorio, prazni uzlećeo, samo pametnom to nije bilo dozvoljeno.
Nekada su glavne teme naših prađedova bile čojstvo i junaštvo. Konačno je CGMG dočekala i mnogo ozbiljnije teme, poput kolektora. I sve što uz to ide, a ide li ide.
Nešto mi se javlja da će sledeći predsjednik CGMG biti žena. Čoek žena. Da ne kaskamo za Evropom ko magare za ciganskim kolima. Dosadašnji predsjednici su nas usrećili svojim vizijama, na predsjednikovici će biti samo da nastavi. Put je utrt. Ne u trt nego utrt. Kada uđemo u EU konačno ćemo, pored poglavlja, moći da otvorimo niz klinika za odvikavanje od kocke i od droge.
A sada nešto sasvim drugačije a ustvari isto.
Vrli i umni Nikola Malović lucidno je, po svom običaju, u kolumni “SVETIONIK – Popis maslina” uočio da strategija utjerivanja ljudi i država u tor ima za svrhu saznanje “ do u dolar ili šekel koliko su blaga od Sumerske civilizacije do danas skupili svjetski bankari, ne bi li se u Jerusalimu , u Trećem hramu, zacario svetovni i duhovni globalni lider”.
I dodaje: “Ideja je zapravo da na kraju samo jedan jedini čovjek, prožet zlom do strva, posjeduje apsolutno sve što je popisano na planeti Zemlji. Mislite li da je to nemoguće?”
Ovo je apsolutno tačno i moguće. Slučajno znam, ne pitajte me kako, da ovom planetom vladaju vanzemaljci. Oni imaju zadatak da izvuku sve zlato iz planete i da ga pohrane na jedno mjesto, pod ruku jednog ključara. Sva graja – ratovi, biznisi, mediji i taka natamu, služe samo toj svrsi. Prikupljanje ide linijom: lokalni – regionalni – kontinentalni – svjetski sakupljači. To je jedan svjetski kolektor koji kolektuje zlato. Kada bude izvučen poslednji gram prestaće razlog našeg postojanja.
U tom prikupljanju i CGMG je imala svoju zapaženu ulogu u zadnjim decenijama ali plen će na neki volšeban način ipak da završi u glavnom svjetskom trezoru. Kad tad, što reče jedan. Pa se posle čudimo što ih ne apse i meću u pržun.
A što se tiče onog zacarivanja u Jerusalimu, valjalo bi da se prati šta će da se dešava sa rukom Svetog Jovana Krstitelja u skoroj budućnosti. Ne mislite valjda da su odustali. Izgleda samo da oni, prožeti zlom do strva, ne znaju za Božije slovo i Božiju namjeru.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
