Moždana smrt i nacionalni interes: Deset razloga da NATO više ne postoji!

Očigledno zabrinut za sudbinu pakta na čijem je čelu, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je formirao ekspertsku grupu koja ima zadatak da ponudi preporuke za budućnost zapadne alijanse. Ovoj diskusiji priključio se sad i uticajni američki magazin „Nešenel interest“ – tako što je nabrojao 10 razloga zbog kojih NATO više nije potreban.

Iako to nije i zvanično rečeno, jasno je da je Stoltenbergov ekspertski tim osnovan ne bi li se nekako reagovalo na dijagnozu francuskog predsjednika Emanuela Makrona o „moždanoj smrti“ NATO-a, i na njegovu podjednako prevratničku ocjenu da Rusija više nije neprijatelj zapadnog vojnog pakta. Štaviše, da je ona poželjan partner u izgradnji kolektivne bezbjednosti.

Potkopavanje globalne bezbjednosti

Treba imati u vidu i da se Makronovo neprijatno priznanje samo nadovezalo na raniju tvrdnju predsjednika SAD Donalda Trampa da je NATO prevaziđen; sve i ako je u međuvremenu Tramp od takvog stava, makar na riječima, odustao.

„Nešenel interest“, magazin čiji je počasni predsjednik Henri Kisindžer, u tekstu pod naslovom „Da li je NATO i dalje neophodan?“ kao da nastoji da dokaže da ni Tramp ni Makron, zapravo, ne griješe. I tvrdi da je došlo krajnje vrijeme da o zapadnom vojnom paktu počne da se govori u prošlom vremenu. Jer, kako se navodi, „fundamentalno je pitanje da li NATO danas povećava globalnu bezbjednost, ili je zapravo potkopava“.

Potkopava je, uvjereni su autori teksta u „Nešenel interestu“, i objašnjavaju da više ne postoje oni razlozi zbog kojih je pre 71 godinu NATO osnovan; da je ekonomija Evropske unije 10 puta veća od ruske, pa Evropa ima sasvim dovoljno sredstava da se samostalno stara o sopstvenoj zaštiti; da se NATO ratnim igrama na granicama Rusije samo dodatno povećava prijetnja nuklearnog holokausta; da prenaduvani vojni izdaci – preko 70 odsto američkog budžeta – samo stvaraju potrebu za izmišljanjem neprijatelja, jer u tome leži opravdanje za tolike troškove, a posledica je zanemarivanje drugih nacionalnih prioriteta poput zdravstvenog sistema – što je postalo očigledno tokom pandemije virusa korona; najzad, da je konflikt s Rusijom politički a ne vojni i da je stoga potrebna robusna diplomatija a ne vojska, i da je saradnja s Rusijom, umjesto konfrontacije s njom, jedini efikasan način da se riješe bezbjednosni problemi današnjeg svijeta, od terorizma do pandemija.

Relikti Hladnog rata

„Neizbježno je“, zaključuje „Nešenel interest“, „da će se tokom vremena pojaviti i drugi bezbjednosni izazovi. Ipak, sedamdesetogodišnji NATO nije instrument za njihovo rješavanje. Vrijeme je da se okočna konfrontacija i da se izgradi globalni pristup bezbjednosti, adekvatan prijetnjama današnjice i sjutrašnjice.“

Da li je NATO zaista postao prevaziđena institucija? Zašto se o tome sve više govori? I kakve će posledice sve ove rasprave imati po njegovu budućnost?

U „Novom Sputnjik poretku“ o ovim su pitanjima govorili general u penziji Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbjednosnog foruma, i saradnik Instituta za političke studije Dušan Dostanić.

Diskusija o spornoj budućnosti NATO-a kakve ranije nije bilo u ovolikoj mjeri, objašnjava Mitar Kovač, „odraz je promena u međunarodnim odnosima i sve izraženije činjenice da NATO jeste relikt hladnoratovskog uređenja sveta i potonjeg procesa globalizacije, koji je sada doveden u pitanje. Imajući to u vidu, normalno je da se pod znak pitanja dovede i NATO, i bilo je samo pitanje vremena kada će se to i desiti.“

„Krajem Hladnog rata, kada su se pojavile diskusije o budućnosti NATO-a, on je pokušao da se relegitimiše pokušajem transformacije u zaštitnika ljudskih prava širom svijeta. Međutim, njegova intervencija u Republici Srpskoj i potonja agresija na našu zemlju ubrzo su pokazale o čemu se tu zapravo radi,“ ukazuje Dušan Dostanić, i naglašava:

„Jednu međunarodnu organizaciju na okupu drže zajednički interesi, ili zajednička prijetnja kojoj su njene članice izložene. Već neko vrijeme je jasno da takav zajednički neprijatelj u ovom slučaju ne postoji, ali i da se interesi svih članica NATO-a više ne poklapaju u potpunosti.“

Hibridni rat

Zapravo, kada je o interesima riječ, kaže general Kovač, „NATO je danas potreban samo multinacionalnim korporacijama, vojno-industrijskom kompleksu i neformalnim centrima moći koji instrumentalizuju i NATO i vlasti njegovih vodećih članica, u funkciji očuvanja onog toka globalizacije koji je u njihovom interesu“.

Promjene u ovakvom poretku, smatra „Sputnjikov“ sagovornik, započele su izborom Donalda Trampa za predsjednika SAD i njegovim pokušajem obračuna s globalističkim strukturama koje NATO drže na okupu, a „izmišljanje ruske prijetnje, kao i hibridni rat koji se užurbano vodi protiv ove zemlje, predstavljaju odraz nemogućnosti Donalda Trampa da se izbori sa ovim globalističkim strukturama.“

Stoltenbergov tim eksperata

O podjelama unutar NATO-a kada je riječ o njegovoj budućnosti i ulozi koju treba da ima rječito svjedoči i sastav ekspertskog tima koji je osnovao Jens Stoltenberg, na čijem su čelu bivši njemački ministar odbrane Tomas de Mezijer i američki diplomata Ves Mičel. Poprilično nezadovoljstvo, naime, izazvao je potez francuskog predsjednika Emanuela Makrona, koji je za svog predstavnika u ovom tijelu imenovao Ibera Vedrina, bivšeg šefa francuske diplomatije koji, kako navodi portal „Politiko“, zagovara teoriju „zapadnog grijeha“ prema Rusiji i pritom se i javno zalaže za pomirenje Zapada i Rusije.

„Sasvim je bilo očekivano što su, nestankom komunističke prijetnje, različite NATO članice počele na različite načine da se opredjeljuju i prema Rusiji, ali i prema Kini ili samoj Americi – potpuno je jasno da Francuska i, na primer, Poljska i tri baltičke države uopšte i ne mogu da imaju istovjetan stav po ovim pitanjima… Pokušaj nasilnog zadržavanja tih različitih interesa i različitih percepcija u okviru jednog sistema, jednostavno, nije ni moguć, niti je prirodan,“ komentariše Dušan Dostanić.

Pritom, naglašava Mitar Kovač, „demokratska javnost u Evropi sve više uviđa da će dalji opstanak NATO-a biti poguban i po opštu bezbjednost i po narode s obje strane nametnute linije podjele. Zato i jačaju suverenistički pokreti koji se opiru ovom stanju permanentnih tenzija i podjela, a to će neminovno uticati i na sam proces odlučivanja unutar ove organizacije.“

Ipak, napominje Dostanić, „u ovom trenutku teško je procijeniti koliki je zaista potencijal evropskih država da konkretnije krenu u pravcu ozbiljnijeg redefinisanja odnosa, tim prije što ni sama Evropska unija u tom pogledu nije homogena – počev od pitanja da li bi ostale članice EU s odobravanjem gledale na povećanu vojnu ulogu Njemačke umjesto SAD.“

(Ne)Očekivana žrtva pandemije

Dodatni problem u funkcionisanje NATO-a i odnose među saveznicima mogla bi pak da donese i pandemija virusa korona.

Dov Zakhajm, član savjetodavnog odbora „Nešenel interesta“, na portalu „Hil“ ukazuje da će prva žrtva pandemije, kao posledica ekonomske krize koju će ona izazvati, biti vojni budžeti evropskih članica NATO-a – koje zbog toga do 2024. neće moći da ispune preuzetu obavezu da počnu da izdvajaju dva odsto svojih BDP-a za odbranu, kao što je dogovoreno da bi se primirilo nezadovoljstvo Sjedinjenih Država.

„I u vrijeme blagostanja postavljaju se pitanja trošenja novca, a to će naročito biti izraženo kad počnu da se iskazuju efekti ekonomske krize koja će uslijediti. Već sada su počele da se pojavljuju analize u kojima se postavlja pitanje opravdanosti izdvajanja velikih suma čak i za sopstvene vojske, a kamoli za organizacije kao što je NATO. Takođe, već je počelo i smanjivanje obima velikih vojnih vježbi, a uzrok tome nije samo pandemija virusa korona, već i kresanje troškova,“ skreće pažnju Mitar Kovač, i zaključuje da bi, s obzirom na čitav spektar okolnosti koji NATO-u ne idu na ruku, predstojeći predsjednički izbori u SAD mogli da se pokažu i kao prelomna tačka po budućnost zapadne vojne alijanse:

„Do nestanka NATO-a može da dođe samo voljom Sjedinjenih Država. Opcija istupanja iz NATO-a tamo se već preispituje, a ako Tramp bude osvojio drugi predsjednički mandat, o tome će moći i ozbiljnije da se razmišlja.“

(Sputnjik)