Kažu da je politika umjetnost mogućeg, ali u Podgorici je ona već mjesecima unazad prerasla u čist nadrealizam. Glavni grad Crne Gore pretvorio se u veliku političku arenu gdje se optužbe ispaljuju brže od ljetnjih podgoričkih komaraca, a stabilnost lokalne vlasti visi o koncu tanjem od ijednog koalicionog sporazuma.
Dok se akteri smjenjuju na govornicama, plasirajući javnosti afere, optužbe za izdaju izborne volje, foteljaštvo i tajne dogovore, građani posmatraju predstavu sa gorkim osmijehom. Ali, istorija nas uči – u ovom gradu se karte prebrzo miješaju. Ko se zadnji smije, najslađe se smije.
Gledajući trenutnu političku scenu u Podgorici, teško je pohvatati ko je s kim, protiv koga, i ko kome duguje politički život. Dojučerašnji saborci koji su obećavali „oslobođenje i preporod“ grada danas razmjenjuju teške riječi koje više priliče rijaliti programima nego ozbiljnim političkim strukturama.
Optužbe za opstrukciju, partijsko zapošljavanje, nerad i izdaju demokratskih principa pljušte sa svih strana, dok infrastrukturni problemi grada, čekaju neka „bolja i stabilnija“ vremena. To je već postao stalni refren podgoričke svakodnevice: politička trgovina foteljama i funkcijama dok se grad drži u blokadi zarad viših, državnih interesa.
Trijumf sujete nad interesima građana
U ovom političkom ruletu, trenutne pozicije moći su varljive. Oni koji danas drže ključeve Glavnog grada i trijumfalno drže govore, svjesni su da im već sjutra jedna „odbjegla“ ili preletačka odbornička ruka može srušiti kulu od karata. Zato je podgorička scena trenutno festival lažnog samopouzdanja.
Svi akteri javno tvrde da su „spremni za izbore“ i da se „ne boje suda građana“, dok iza zatvorenih vrata grozničavo računaju procente i mole se da do tih izbora ipak ne dođe prebrzo. Oni koji su trenutno u opoziciji trljaju ruke, čekajući da se vladajuća većina sama od sebe uruši pod teretom sopstvenih sujeta i nerealizovanih ambicija.
Pitanje svih pitanja glasi: Da li iko u ovom začaranom krugu optužbi uopšte misli na Podgoricu, ili je grad samo talac u partijskoj borbi za prevlast.
Podgorica je specifičan mentalitetski kod. To je grad koji umije da trpi, ali i grad koji savršeno dobro prepoznaje blef.
Trenutna politička situacija liči na partiju pokera u kojoj svi tvrde da imaju kraljevski fleš, a zapravo u rukama drže par dvojki. Svi ti bombastični naslovi, međusobne optužbe za kriminal, nepotizam i nesposobnost, na kraju će se svesti na jednostavnu matematiku.
Kada se prašina podigne i kada građani konačno dobiju priliku da olovkom presude ovom višemjesečnom cirkusu, vidjećemo ko je zapravo imao strategiju, a ko je samo pravio galamu. Političari zaboravljaju da narodni gnjev i podsmijeh imaju dug rok trajanja.
Zato, neka niko prerano ne otvara šampanjac i neka ne slavi privremene pobjede u lokalnom parlamentu. Podgorički politički rulet se i dalje vrti, a u ovoj igri jedno je sigurno: onaj ko na kraju stvarno dobije povjerenje građana i uspije da stabilizuje grad, smjeće se najslađe. Svi ostali ostaće samo fusnota u istoriji podgoričkih političkih promašaja.
I sta rekose iz DNP,sastajala se ona dr.sa napucenim usnama sa kriminalcem Lj.Milovicem?!
Ima li neko u policiji ili tuzilastvu posten i pazriota da ispita jesu li ti susreti bili prije smrti mitropolita Amfilohija Radovica???