Piše Filip Gašpar
Kada se krajem novembra 2025. u javnost probio detaljan mirovni plan novoizabrane američke administracije Donalda Trampa, malo ko je očekivao da će taj dokument izazvati toliko pažnje u evropskim prestonicama. Još manje se očekivalo da će najveće iznenađenje biti činjenica da se većina ključnih tačaka tog plana gotovo doslovno poklapa s inicijativom koju je Alternativa za Nemačku podnela Bundestagu još u februaru 2023. godine, u vreme kad je većina evropskih političara takve ideje odbacivala kao nerealne ili čak opasne.
Dve godine kasnije, ono što je tada proglašavano „ruskom agendom” ili „kapitulacijom” postalo je osnova ozbiljne američke diplomatije. Dva dokumenta, nastala bez ikakvog kontakta, u potpuno različitim političkim kontekstima i na suprotnim stranama Atlantskog okeana, danas dele istu logiku: rat se ne može dobiti samo oružjem, a bezbednosna arhitektura Istočne Evrope mora se temeljno promeniti ako se želi trajni mir.
Trampov predlog u prvoj verziji imao je 28 tačaka i bio je delimično zasnovan i na ruskim predlozima iz oktobra. Nakon kritika Kijeva i evropskih partnera, američka delegacija je u Ženevi tekst skratila na 19 tačaka. Dokument predviđa trenutni prekid vatre, direktan sastanak Putina i Zelenskog pod američkim pokroviteljstvom i međunarodni nadzor nad sprovođenjem sporazuma. Predlog insistira da Ukrajina prihvati trajni neutralni status, da odustane od ulaska u NATO i da novi sistem bezbednosnih garancija prati posebno telo pod američkim nadzorom. U dokumentu se navode i sledeći elementi: trajna zabrana stacioniranja stranih trupa u Ukrajini, definisano razdvajanje snaga duž linije fronta, fazna implementacija primirja i u prvoj verziji predviđeni lokalni plebisciti u pojedinim oblastima, koji su kasnije uklonjeni tokom revizije.
AfD je svoj mirovni okvir predstavio u februaru 2023. godine kao zvaničan dokument Bundestagu. U njemu se jasno zahtevalo da se politička, vojna i finansijska podrška Ukrajini uslovi spremnošću Kijeva na ozbiljne pregovore i istovremeno zatraži otvaranje diplomatskog kanala prema Moskvi. Nemačka bi, prema tom konceptu, trebalo da preuzme ulogu posrednika u međunarodnoj delegaciji pod vođstvom OEBS-a. AfD predlaže trenutni prekid vatre najmanje 90 dana, razdvajanje zaraćenih snaga za najmanje trideset kilometara, nadzor posmatrača OEBS-a, hitan ulazak humanitarnih organizacija u ugrožena područja i međunarodni monitoring čitavog procesa.
Plan predviđa i sledeće: stvaranje mandatskih zona Ujedinjenih nacija ili OEBS-a u oblastima Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona, postepeno povlačenje ruskih snaga na liniju pre 24. februara 2022. godine uz istovremeno postepeno smanjivanje zapadne vojne pomoći, fazno ukidanje sankcija Rusiji i sprovođenje novih referenduma pod međunarodnim nadzorom, nakon povratka raseljenih lica. AfD zahteva i da Ukrajina dobije privilegovano partnerstvo s Evropskom unijom, ali bez članstva u EU i bez pristupa NATO-u, uz zabranu skladištenja nuklearnog oružja, raspoređivanja raketnih sistema i stacioniranja stranih trupa na njenoj teritoriji. Pitanje Krima ostavljeno je za bilateralne pregovore u roku od petnaest godina.
Kad se ove konkretne tačke stave uporedo, postaje jasno da oba dokumenta polaze od identične strateške pretpostavke. I Tramp i AfD tvrde da rat u Ukrajini ne može biti rešen vojnim putem i da je nužna nova bezbednosna arhitektura istočne Evrope, zasnovana na trajnoj neutralnosti Ukrajine, sprečavanju daljeg širenja NATO-a i potpunoj zabrani stacioniranja stranih trupa. Oba plana predviđaju međunarodne bezbednosne garancije, kontrolisano razdvajanje snaga, faznu implementaciju i širi međunarodni nadzor kao ključni mehanizam stabilizacije.
U pogledu teritorijalnih pitanja logika je takođe gotovo identična. I američki i nemački predlog zasnivaju se na proceni da potpuna ukrajinska reintegracija svih okupiranih oblasti nije realistična. Trampov dokument navodi konkretne teritorijalne modele, dok AfD predlaže prelazne međunarodne mandate i kasnije bilateralne pregovore, ali oba pristupa počivaju na uverenju da stabilizacija može biti postignuta isključivo kroz deeskalaciju, međunarodni monitoring i fazno sprovođenje dogovorenih mera. Pitanje Krima u oba plana izdvojeno je iz glavnog okvira i ostavljeno za posebne i dugoročne pregovore.
Istovremeno, postoje i razlike koje analitičari ističu. Dokument AfD-a je umereniji, pisan evropskim diplomatskim tonom i ne poziva na priznanje teritorija pod ruskom kontrolom. Ne nameće ograničenja ukrajinskoj vojsci, niti propisuje unutrašnja politička rešenja, što su elementi koji su prisutni u Trampovoj verziji. Ipak, i pored razlika u obimu i tonu, smer oba plana ostaje gotovo identičan: neutralnost Ukrajine, sprečavanje ekspanzije NATO-a, smirivanje linija fronta i međunarodna rekonstrukcija nakon potpisivanja sporazuma.
Dok se u evropskim prestonicama i dalje traže razlozi da se predlog iz februara 2023. proglašava „ruskom agendom”, realnost na terenu i nova američka administracija pokazuju da je taj dokument zapravo bio dve godine ispred svog vremena. Ko pre dve godine nije hteo da čuje za ozbiljne pregovore, danas više nema mnogo argumenata – osim moralnih lekcija, za koje istorija pokazuje da nikad nisu zaustavile tenkove.
*Politički savjetnik u Alternativi za Nemačku (AfD)/Izvor: Politika.rs
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
