Moleban

Piše: Luka Tapušković

Još jedna reakcija vezana za požare i daće Bog i poslednja sad kad smo isplivali iz svega ovoga. Imamo dio naše braće i sestrica koji su nam malo zastranili pa se pomalo i sprdaju sa Crkvom zbog molebana za požare. Zamis’ čoče Crkva i vladike se Bogu mole!

Koliko god nekoj strani djelovalo neshvatljivo i prave paralelu sa nekim paganskim kultovima žrtvovanja životinja, zanimljivo, ta praksa ipak ni Hrišćanstvu nije bila strana. Starozavjetna praksa je nalagala tako nešto, makar je taj Stari zavjet dostupan svima samo malo čitanja je potrebno. Danas je to drugačije i kroz molebne se Crkva, pa i vjerni narod koji i jeste Crkva, moli Gospodu za spas od nedaća. Isto tako je i na svakoj Svetoj Službi, i nije nova praksa u Crkvi da se molimo Gospodu da nas sačuva od požara, poplava, zemljotresa.

Dijelu javnosti to možda zvuči čudno ali tako je. Crkvi nije strano da služi molebne, da vladike kleknu na koljena i da duboko u molitvi izmole Gospoda za pomoć što je jedna duhovna zbilja čovjekove nemoći u tom trenutku, ali i pokušaj vapaja Svevišnjem.

Sa druge strane, opet kapiram da ima i ateista kojima je ovo čudno pa sve dočekuju na posprdan način. Isto tako, neka isti oni i znaju da je i to skroman doprinos i da Crkva radi ono što Crkva i treba da radi. Da služi Bogu i narodu, i da izmoli za pomoć u momentima ljudske nemoći. To isto rade i vjernici, a ja vam garant da je 90% onih koji su bili na molebnima isto bilo na prvoj liniji vatre i da se borilo protiv vatrene stihije, a i tad je bratija izgovarala riječi „Gospodi pomiluj“ u borbi protiv ovog jada.

Sprdajte se ako hoćete, ali ovo je nešto najiskrenije što postoji u Crnoj nam Gori. LJudi, vjerni narod, iskreno vjeruje u spasenje od Gospoda koje je na kraju i došlo. Ne morate da se složite, ali bar ne omalovažavajte trud, rad i molitvu koje nije falilo poslednjih nedjelju dana. Iskrenije i drugačije ne umijemo niti smo učeni. Taj posprdni način gledanja na Crkvu, što je jedino što je ostalo živo iz vremena komunizma, ne vodi ničemu. Makar malo poštovanja je moglo da se pokaže prema Crkvi i vjernom narodu jer zaista iskreno i iz srca to rade. Mnogima od nas je molitva bila sastavni dio borbe. A ako i dalje ne razumijete, i nećete makar da poštujete taj trud, isto tako ćemo i da se molimo da vam širom Crne Gore perfektno uspravno popada 500 spomenika Pavlu Đurišiću jer pored ove muke oko požara, većina vašija partija je o ovome spomeniku pričala umjesto da pozovu članstvo kroz partijske organe i partijsku organizaciju da daju doprinos hajducima na terenu! A veliki broj vjernog naroda, pa što ne reći, i poštovalaca lika i djela Đurišića, je bio na terenu sa vatrogascima da gasi dok ste vi pisali partijska saopštenja. Samo kažem.

Svakako, živjeli nam vatrogasci, volonteri i živjela nam naša Crkva! Živjeli smo primjere Čojstva i Junaštva!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)