Piše: dr Petar Milatović Ostroški

Svaka izdaja od početka vremena do njegovog kraja iza sebe ostavlja ožiljke i repove koji kazuju i ne prećutkuju izdane i one koji su izdali.

Svaka izdaja počinje sa povjerenjem i završava se gubitkom izdajnikovog obraza, časti, poštenja, dostojanstva, ugleda i da ne nabrajam ono što se podrazumijeva u svijetu mislećih.

Izdaja karakteriše osobe bez integriteta ličnosti, bez savjesti, bez morala, one koji su u stanju da krče sebi karijeristički put preko lješeva i nevinih suza.

Još prije 2525 godina Heraklit je rekao da je karakter čovjeka njegova sudbina, pa imanentno ovome karakter izdajnika je sudbinska sramota koja grmi čak i iz izdajnikovog groba.

Mnogo toga su mnogi izdali: roditelje, braću, sestre, otadžbinu, vjeru, naciju, partiju.

Sve je to poznato od ranije kao što će se događati i kasnije, jer ako ovaj narod ima nešto za izvoz to su špijuni i izdajnici. Bar u tome nikad nijesmo oskudijevali.

Danas je izdaja stekla pravo građanstva u posunovraćenom vremenu kad su ponižene sve pozitivističke vrijednosti dok se istovremeno favorizuju negativistike vrijednosti koje legalizuju sve što je nelegalno, zagovarajući vjerovanje u nevjerovatno!

U ovoj poplavi izdaja i veleizdaja ne bi me začudilo da neko otvori univerzitet na kojem se neće izučavati filosofija i psihologija, već samo i isključivo manipulativna misteriozofija.

Dostojanstven čovjek je doveden u situaciju da se stidi umjesto onih izdajnika koji se ničega ne stide!

Mnogima je danas izdaja najunosnija profesija. Sapienti sat! (Pametnome dosta)

(Slovoslovlje)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Tagovi