Piše: Vesna Bratić
Živi se brzo, djeci autoritet nijesu roditelji i nastavnici. Ni ljekari ili inženjeri. Sami ili ne, pod pritiskom želje da postanu uspješni, mladi mogu pribjeći zloupotrebi hemijskih sredstava za poboljšanje performansi. Sve društvene mreže, cjelokupno okruženje, vršnjačko i medijsko, vrše veliki pritisak ne samo na djecu, nego i na odrasle. Ali djeca i mladi su najranjiviji.
Mislim (i predlažem, ako ima ko da čuje) da bi sve škole i školice sporta, sva mjesta u kojima treniraju djeca i mladi, trebalo da budu pod budnim nadzorom Ministarstva sporta, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete. Nijesu svi roditelji u mogućnosti da plate skupe operacije koje nastaju usljed sportskih povreda, prenaprezanja i testiranja granica. Prečesti su i fatalni ishodi kod mladih ljudi i djece.
Ne možemo riješiti svjetske bolesti, satanizam, pedofiliju, kanibalizam i sve devijacije kojima svjedočimo. Možemo ono što možemo – lokalno. Spasiti ono što se spasiti da.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
