Piše Čedomir Antić
Savremena Crna Gora je neobična zemlja. U Birselu je zbog njenog bezumnog, ideološkog fanatizma, bespogovorno prihvaćenih ludorija vouk kulture i neprimjene rusofobije proglavašaju „šampionom“ nekakvih evropskih integracija. Ipak, to je država koja nikada nije donijela antiautoritarne zakone. Ona se nikad nije suočila sa svojim fašističkim, staljinističkim ni titoističkim nasleđem – a ima ih sva tri. Do 2020. njome je vladao jedan autoritarni nastavljač ranijeg komunističkog režima, što ju je činilo poslednjim ostrvom hladnoratovskog svijeta – jedinim preostalim posle Revolucije karanfila u Portugaliji i pada režima Marsela Kaetana.
Crna Gora nikada nije zvanično otvorila dosijee političkih neprijatelja iz vremena komunizma. Duboka država koju su za vrijeme Đukanovićevog režima preuzeli zapadnjaci nikada nije dozvolila suočavanje sa prošlošću. Odnos prema nekadašnjoj „zavjetnoj zemlji“ Rusije (ambasadora Ignjatjeva) bio je još preverzniji nego prema „demokratizovanoj“ Italiji u kojoj su se Crvene brigade pojavile, između ostalog, i zato što je većina policijskih prefekta šezdesetih godina na svojim mjestima radila i u Musolinijevo vrijeme.
Navedite molim vas, kada je polsednji put diktatoru zaslužnom za strijeljanje desetina hiljada sugrađana negdje u Evropi podignut spomenik. U Podgorici je prije par godina iz opskurnosti izvađena kopija jedne Brozove statue i podignuta pred grupicom fanatika, crnogorskih šovinista i neokomunista, uz odobravanje većine države elite. Crna Gora je svakako jedina država čiji se predsjednik izvinio zbog toga što je njena skupština donijela rezoluciju o osudi zločina u dva koncentraciona logora tokom Drugog svjetskog rata!
Crna Gora je jedina država koja je „priznala“ da je na svojoj teritoriji tokom devedesetih godina imala „logor“ u kome istina niti jedan hrvatski ratni zarobljenik nije poginuo niti umro. U Albancima i muslimanima naseljenim krajevima države odavno su podignute mnogobrojne spomen-ploče i druga obilježja saradnicima fašista i raznim istorijskim ličnostima koje su se istakle pred vječnošću robeći i ugnjetavajući srpski narod. Još od Đukanovićevog vremena problem je samo Spomenik Pavlu Đurišiću, majoru i komandantu JVuO na prostoru Crne Gore.
Ovom prilikom neću ulaziti u bezvodne rasprave o tome da li je komandant kog 1943. privremeno zarobljavaju Njemci bio saradnik okupatora. Neobično je da jedan kolaboracionista od Vermahta otima sela i gradove. Ne bih raspravljao ni o zločinima njegovih trupa nad muslimanima – Dragoljub Mihailović nije izvršio niti naredio ubistvo niti jednog Hrvata ili muslimana, pa je opet Baba Roga za prosječno dijete nacionalne većine u Zagrebu ili Sarajevu. Dovoljno je da kažem da je srazmjera ubijenih civila između četnika i ustaša odnosno muslimanskih milicija u Drugom svjetskom ratu daleko nepovoljnija po Srbe nego što je rad iz devedesetih bio štetan po muslimane. No, slijedeći analogiju, zamislite da je umjesto Nasera Orića – koji je iz Srebrenice pobjegao i ostavio svoje sunarodnike gnijevu neprijateljske osvete i savezničke nekro politike – bio recimo, komandant Armije RBiH, a sa njime i reis. Pa da su umjesto dvadeset kilometara kroz srpske položaje išli 400 kilometara sve zajedno sa ženama, djecom i starcima. Pa da su ih posle tog strašnog puta sačekali ne samo Vojska Republike Srpske nego i TO Republike Zapadne Bosne Fikreta Abdića, pa da su komandanta Halilovića – ne zna se još da li iskasapili ili spalili u logoru u kojem je ubijeno bar stotinu hiljada muslimana, a da su ostatak poubijali pripadnici treće vojske, koja je preuzela reisa Cerića, mrcvarila ga na putu nazad, pa mu se danas ne zna ni grob…
Zamislite takav razvoj. Nije mnogo teško, istorija je krvava, brutalna i nepravedna. Malo je teže zamisliti da tih osam hiljada mučenika, protiv kojih su ratovali nacisti, ustaše i komunisti, danas ne mogu da dobiju svoj spomenik. Kada govorimo o nenormalnom ponašanju političke većine na Cetinju . gradu dvojice nedavnih masovnih ubica – zaboravljamo masovno stijeljanje viđenijih ljudi ovog grada na kraju Drugog svjetskog rata. Umjesto da se sočie, većinski mediji u Podgorici uz podsmijeh primijete kako su ih strijeljali zarobljeni, pa prisilno u partizane mobilisani, bivši četnici.
Među Srbima u Crnoj Gori nema autošovinista. Svi oni su na putu samomržnje postali nacionalni Crnogorci. Svakoga njegove rane najviše bole i treba dozvoliti spomenike čak i neprijateljima. Proputujte malo austrijskim gradićima, pa ćete vidjeti kako je u većini na centralnom trgu vitez sa šlemom Vermahta. Ja želim da vjerujem da je to tuga za poginulim očevima, a ne radost zbog 40.000 masakriranih Kozarčana.
U godini u kojoj u Hrvatskoj 13% stanovništva pjeva „gradiškim mesarima“, kada ruše ćirilične i spomenike ratnim žrtvama sa srpskih grobalja širom Hrvatske. Dvije godine nakon što je francuski ambasador u Prištini naložio uklanjanje originalne spomen – ploče sa srpskog vojničkog groblja koje je posjetio (!)… u Crnoj Gori, zemlji u kojoj su jame sa žrtvama komunista i dalje neobilježene a nešto ne mogu da pronađu stratišta na kojima su crnogorske komuniste ubijali četnici, na vlasti je i dalje grupa oportunista koji su poput Mila Đukanovića uvijek znali kada da kleknu i kada da – svakome ko bi im mogao koristiti – ponude najmiliji dio svog tijela. Na srpski narod oni i dalje gledaju kao na idelanu žrtvu ili, u boljem slučaju, kao na koristan kusur.
Poučite se nacionalni Crnogorci od Srba i Srbije. Dozvolili smo spomen obilježje Janošu Damjaniću, renegatu koji je skrivio smrt hiljada Srba pa čak tvrdio da bi se ubio ako bi to značilo da će sa ovog svijeta nestati i poslednji Srbin. Učinili smo to da bi i mi imali isto pravo – da čuvamo spomen na svoje žrtve tamo gdje i same i uvijek nisu samo i isključivo stradalne. Uzalud rušite spomenike srpskim komandantima. Dokle god se tako budete držali, spomenik majoru Đurišiću biće nesrušiv. Slobodan Jovanović je o generalu Mihailoviću napisao sledeće riječi koje važe i u ovom slučaju: „Za života on je bio gonjen, klevetan, mučen i najzad, umoren. Njegovo tijelo je raznijeto na komade i on nema groba, ali on i dalje živi u duši srpskog naroda i tu će živjeti uvijek dok srpsko ime bude trajalo.
(Izvor: Politika/Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Bravo majore. Ti si prozotip pravog Srbina od kakvih se stidimo mi normalni i Srbi i zbog kojih nas mrzi celi svet!
Koji svijet, aman! Svijet je lud. Red je da te ludaci mrze.
Chedo, moj problem sa svim vama CHETNICIMA-NEO CHETNICIMA U CG JE SHTO SVI SKUPA NEMATE NI GRAMA MOZGA. Mozes li da verujes u CG su izmislili DUPLOG SHEFA TITULU U SPC u CG? TO JE KAO DA SE SPRDASH SA SVOJOM RODJENOM CRKVOM-RELIGIJOM. to je bez mozga, MORACESH DA SE SLOZISH. Drugi deo te odluke je 2 PUTA BEZ MOZGA. Taj dvojac shef SDC u CG je OKORELI CHETNIK. Zamisli!!! On KRIJE BISTU KOLJACHA CHETNIKA U NASHOJ CRKVI!!!! Suprotno svim vazecim zakonima u CG, po kojima se zivi u CG. Kako sam shvatio ovog DUDUKA Ostojica je izgurao AV. To je kao da dodaju Papu #2 u Rimu. Samo ta svinjarija bi bila bez mozga? Za shta ce im to rushenje 1000 god tradicije? Zamisli dalje da taj Papa#2 u Rimu poludi preko noci i naredi da se ispred njegove rezidencije podigne bista u sjajnoj bronzi u „prirodnoj velichini“, gde kepec, debelo bure, Musolini je 2-metrash, sa dubokom kapom na kojoj su ukrshtene mrtvachke gosti, pa mu na spomeniku dodaju veliki, kasapski, krivi noz, koji nije sluzio za secenje pileceg pechenja.
.
.
Ako si to do sada nekako svario, zamisli dalje da se javi preko neke kolumne neki bilmez po imenu Chedani, Prof Filozofskog Faksa u Rimu da pishe NOVU, OTROVNU, ZAGADJENU ISTORIJU o ovom svetskom koljachu-fashisti, koga je njegov narod (to bi bio CHASTAN-MORALAN-POSHTEN deo talijanskog naroda, ‘ na kraju priche obesio o drvo). Bilmez Chedani nije obichan bilmez Prof Filoz Faksa. On je vajni NOVI ISTORICHAR ITALIJE. On edukuje nove generacije, pishe udzbenike za malu decu, kako treba obikovatiu njino buduce vidjenje stvari, kako treba razlikovati DOBRO od ZLA, kako razlikovati koljache od boraca za slobodu i pravdu, moralne od nemoralnih, lazove od istinoljubivih, slobodnomislece od iznajmljenih.
.
.
Dalje u nashoj chitalachkoj fantaziji zamisli da ti nisi Srbin-neochetnik, vec si Talijan-Musliman-drzavljanin Italije. Ti kao sto si nam prosli put u kolumni prichao imash autistichno dete, tinejdzera, koga volish dvostruko vishe, jer mu je potrebna ekstra ljubav. Sad zamisli da je koljach Musolini nedaj Boze (hipotedtichno zamishljeno) zaklao tvoje voljeno dete u WWII ratu. Posle rata javi se onaj bezosecajni balvan Chedini, vajni novi istorichar Italije i napise kolumnu u nekom mediju u ITA, gde pomene spomenike vojniku Vermahta u svakom gradu u AUS, pa sta fali da se doda i jedan grandiozni spomenik koljachu Musoliniju? Zamisli!!
.
.
Ono shto bi te ujelo za jetru dok chtash Chedinijev tekst, je deo, gde kaze DA NECE NAMERNO-SVESNO DA ULAZI U DETALJE STA JE KOLJACH MUSOLINI RADIO OD JANUARA 1942 GODINE dok su ga obesili o drvo 1945, DA LI JE KLAO VAS MUSLIMANE, TALIJANSKE DRZAVLJANE I TALIJANE-KOMUNISTE, BORCE ZA SLOBODU-OSLOBODJENJE ITALIJE OD NACIZMA I FASHIZMA. Te sitnice ce da preskochi, neka se sa tim bave Muslimanski istorichari, on nema vremena za to. Njemu je jedino bitno da se slavi koljach Musolini. I na kraju Chedini doda citat o Drazi, gde je neki drugi chetnichki balvan napisao da su tog chetnickog koljacha proganjali za zivota, kudili, osporavali, isekli ga na komade, bacili ostatke, ali koljachevu dushu ne mogu da ubiju, zivljece zaveka u srcima ZAGRIZENIH, OKORELIH, NEIZLECHIVIH NASLEDNIKA KOLJACHA CHETNIKA!!! Gde ce ti ta tvoja pogana dusha choveche?
KOSOVA ËSHTË SERBİ
Da te podsetim, zadnji put, kad smo ovde diskutovali, pre 2, 3 godine, bio si totalno NEPISMEN. Nisi bio u stanju da sklepash obichnu prostoprosirenu recenicu. Kao sto znash, gramatika je kao istorija, ima datu strukturu, elementarna pravila, izmisljena da bi se obezbedila pravilna, suptilna komunikacija. Tvoje rechenice su bile osnovachki sklepane, nije se znalo ko pije, ko placa, ko vrshi radnju (‘missing anticedent’); Znachenja u recenici su bila totalno suprotna onome sto si nameravao da kazesh (‘misplaced modifier’). Profesor Drzavnog Faksa u BG, PhD!!!
.
.
Ovog puta si savladao ta osnovna nachela pisane rechi, koja su praktichno ista na svim jezicima (napisan tekst mora da bude kristalno jasan i mora da ima smisla a ne da bude papazjanija). Bio si i pre 2, 3 godine okoreli 5-oktobarski chetnik, ali si tada ovde lobirao (tacitly, nemushno, na onaj nepismen nachin) o „NEZAVISNOJ KOSOVI“ i za Mila Lopova, protiv chetnichkih Srba u CG! Sad vidim da si se prefarbao, promenio stranu i vodish bitku protiv IZNAJMLJENE OLOSHI BLOKADERA, koji zaustavljaju saobracaj po gradovima, prevrcu kontejnere sa djubretom, rushe prostorije suprotnih stranki i SVO VREME ZAHTEVAJU IZBORE, gde ocekuju da za njih masovno glasaju oni isti gradjani, kojima nisu dozvoljavali da se slobodno krecu po gradu i po putevima. Zamisli!!
Ih, što se raspisa, ama vidi se tvoja pamet i bez toga, nemoj života ti.
Srdjane, olabavi malo. Ima dosta stvari koje ne znas.
Mi se „znamo“ po-odavno. Koliko sam shvatio ziveo si ovde u NYC (ako te nisam pomeshao sa nekim trecim). Molim te reci mi u chemu greshim i ja cu da se okrenem „on a dime“ (10 centi novchic), za 180 stepeni.
.
.
Ono sto sam ovde, IN4S, Politici chitao u zadnjih 10 ak godina, nikad nisam bio u stanju da svarim, a pogotovo kao shto reche – vrlo sam malo znao sto se tiche istorijske istine WWII na Balkanu, van djedovih pricha. Ali nedavno sam se frapirao kad sam prochitao detaljne feljtone, gde se vidi da je Milan Nedic bio chef po chinu Pavlu i Baju. Nedic (Nemachka Sluga-Otirach od prvog dana rata do svoje smrti) je decembra 1941 promovisao majora Pavla Dj. u potpukovnika. Posto su potpisali okupacioni ugovor Dec 1941, Pavle je postao okupacioni Komandant Istocne CG , a Bajo Zapadne CG!!!! Ta struktura je vazila do kraja rata. Tu su sve priche o JVuO… , shto je beda nad bedama.
.
.
Momo Koprivica samo pricha o chetnichkim jamama. A sta je sa poklanim Muslimanima i Srbima-Crnogorcima Partizanima koje su njegovi chetnici zaklali! Naravno bez ikakvih sudjenja, jer ni chetnicki sudije ne bi osudili klanje tih chetnichkih zrtvi. U chemu greshim?
Skriboman!!!