Mitropolit Joanikije: Spaljivanje moštiju Svetoga Save je bilo njegovo posmrtno mučeništvo
Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je na Istočni petak i praznik Spaljivanja moštiju Svetoga Save na Vračaru, služio Svetu Liturgiju u manastiru Savina Glavica u Grblju.
Na kraju Svete službe Božije, Mitropolit je pozdravio vjerni narod najradosnijim Vaskršnjim pozdravom ”Hristos vaskrse”, uputivši im riječ arhipastirske besjede.
”U ove dane Vaskrsenja Hristovog, kada nas obasjava Božija svjetlost i slava, sija i svjetlost Svetog oca našeg Save, prvog Arhiepiskopa srpskoga”, rekao je Mitropolit, dodajući da nam je sveti Sava propovijedao Sveto Jevanđelje, te iako je bilo propovjednika u srpskom rodu i prije njega i treba da ih se sjećamo, od njega je sve počelo da cvjeta i duh srpskog naroda je dobio novi zamah.
”Sve što je vezano za Svetoga Savu je svijetlo, uzvišeno, veličanstveno, a današnji dan, s jedne strane je tužan i potresan, a toliko je i slavan. Šta ima potresnije od spaljivanja moštiju Svetog Božijega ugodnika, naročito Svetoga Save, oko čijih moštiju se u turskom ropstvu sabirao naš narod i tu dobijao duhovno okrjepljenje, život i slobodu”, rekao je i dodao da su čak i drugi narodi dolazili i ljudi drugih vjera da se pomole kraj njegovog ćivota u Mileševi.
Mitropolt je ukazao na užas poniženja i traumu koju smo pretrpjeli spaljivanjem moštiju Svetog Save, ali smo to doživjeli i kao njegovo posmrtno mučeništvo, posljednje žrtvovanje. ”On je za svoj rod žrtvovao cijelo svoje biće, sve svoje umne, psihičke i fizičke sile je prinio Bogu na dar, žrtvujući se za pravoslavnu vjeru i svoj rod”, rekao je Mitropolit dodavši da su tada mnoge porodice počele da slave Svetog Savu kao svoju krsnu slavu, a na ovaj način se narod poistovjećuje sa Svetim Savom, a tako i sa Gospodom čije Roždestvo slavimo, čijem se Krstu i grobu poklanjamo i čije Vaskrsenje proslavljamo.
Mitropolit Joanikije je podsjetio da se u ove dane sjećamo apostola koji su se, po slabosti ljudskoj i promislu Božijem, na Veliki petak razbježali, ali ih je Gospod sabrao i opet ih objedinio.
”Neka vam je srećan ovaj praznik i neka molitve Svetoga Save budu sa svima vama, a posebno sa našom igumanijom, mati Teklom, sa sestrinstvom, koje se ovdje sa skromnošću, ali sa svom revnošću, tiho i nenametljivo trudi, pali kandilo i ovdje prislužuje svijeću, služi službe Božije i okuplja narod u ovoj skromnoj ali veoma značajnoj svetinji”, zaključio je Mitropolit, pomenuvši počivšega oca Luku Anića, koji je ovdje prvi kao monah došao i služio, te je tako nastala monaška obitelj.