Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog trona Pećkog, služio je danas, u Lazarevu subotu, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Pećka patrijaršija.
Mitropolit je u uvodu naveo da smo u toku ove Svete četrdesetnice Vaskršnjega posta hodili za Hristom sjećajući se da je i On postio u pustinji 40 dana i noći i na taj način i nama osveštao velikoposni podvig.
„Idući za Hristom raspetim i vaskrslim i trudeći se da ispunjavamo Njegove zapovijesti, prije svega Njegovu zapovijest: Ko hoće da ide za mnom neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. U nama se sve više upečaćuje Hristovo djelo. Njegov krst. Njegovo stradanje i Njegovo vaskrsenje. Da ispišemo prvo na tablicama srca svoga, Hristova stradanja da bismo se udostojili da budemo saučesnici i pričasnici Njegove vječne slave i Njegove pobjede nad smrću, NJegovoga tridnevnoga vaskrsenja“, kazao je mitropolit.
Evo, danas kada proslavljamo vaskrsenje Lazarevo, mi predokušamo tajnu Hristovoga domostroja spasenja. Mnogo je lijep taj opis Hristovoga dolaska na grob svoga prijatelja Lazara gdje je On kao čovjek prolio suze i plakao nad grobom svoga prijatelja, ali On nije došao samo kao čovjek, nego kao spasitelj svijeta. Kao onaj koji je, kako je sam rekao sestri Lazarevoj, kao Onaj koji je vaskrsenje i život. On je polako otkrivao svojim učenicima tajnu svoje ličnosti i tajnu domostroja spasenja, pa i sestrama Lazarevim je On otkrivao i prije nego što će pozvati Lazara da ustane iz mrtvih, da je On vaskrsenje i život, a one kao prostodušne i vjerujuće duše, vjerovale u u sveopšte vaskrsenje po Svetome Pismu, ali još nijesu bile potpuno shvatile da je Hristos taj koji će da vaskrsne i njihovoga brata. On je kao Gospod pokazao svoju silu nad smrću i samo jednim pozivom Lazare, ustani, On ga je vaskrsao iz mrtvih. Njegova riječ svemoćna imala je silu vaskrsenja i Lazar je oživio i ustao vaistinu iz mrtvih. U tome je zapravo i slika Hristovoga vaskrsenja. Gospod je prije svoga stradanja pokazao da je On taj koji ima vlast položiti život svoj i opet uzeti ga, položiti dušu svoju i opet uzeti je. On se projavljivao kao pobjeditelj smrti i ranije, ali u ovom momentu, kad je vaskrsao svoga prijatelja Lazara, to je zaista bilo najubjedljivije i najveličanstvenije. Ne samo da bi vaskrsao Lazara i da bi mu dao novi život, nego i da bi svoje učenike utvrdio u vjeri , kada dođe NJegovo stradnje i kada On bude prinosio samoga sebe na žrtvu za spasenje cijeloga svijeta. Da se oni tada ne pokolebaju.
Nažalost, po ljudskoj slabosti pokolebali su se i razbježali svi osim Svetog Jovana Bogoslova i Presvete Bogorodice i nekoliko žena mironosica. Ali, On im je i to oprostio, jer je snishodio ljudskim slabostima, kao što je snishodio cijelom rodu ljudskome do krsta i smrti, primivši našu bijedu i naša stradanja i našu smrt, da bi nas svojom živonosnom smrću oslobodio od straha smrtnoga i da bi nam svojim vaskrsenjem dao novi život i učinio nas saučesnicima i sapričasnicima NJegovoga vaskrsenja i NJegove vječne slave“- besjedio je Mitropolit Joanikije.
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog trona Pećkog na kraju je svima čestitao praznik Svetog četverodnevnog Lazara, prenio pozdrave i blagoslove našeg Patrijarha Porfirija, poučio nas da se molimo za patrijarha, jedni za druge i za jedinstvo Crkve i uputio molitvu Bogu da nam svima da ljubavi i da nam bude na pomoći u prevazilaženju svih iskušenja. Uputio je zahvalnost i igumaniji manastira Pećka patrijaršija.
(Svetigora/Mitropolija)
