Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 14. februara, na praznik Svetog mučenika Trifuna i zimske Zadušnice, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Svetu liturgiju u Crkvi Svete Petke u selu Grbavci kod Podgorice.
Besjedeći prije pričešća, Mitropolit Joanikije je kazao da se približavamo Časnome postu prije Vaskrsenja Hristovoga, koji treba, ako Bog da, da započnemo kao što to Crkva propisuje i blagosilja i da nam ovaj post svijetli i radosni, koji treba da obnovi i naše duše i naša tijela, ali i naše zajedništvo, bude na spasenje. Naglasio je da se u toku ovih subota i nedjelja uoči početka Časnoga posta, sjećamo različitih pouka iz Svetoga jevanđelja, a da je u ovu subotu Crkva ustrojila da vršimo pomen za sve pokojne:
„Prinosimo naše molitve, od sve duše i od svega srca, za hrišćane koji su se upokojili i koji su se nastanili u Carstvu nebeskome. Molimo se Bogu za njihove duše, da ih Gospod nastani u svome životvornome naručju. Zapravo skoro sve subote u toku godine su obilježene baš tim našim molitvama za pokojne, a naročito se ističu nekoliko subota kao što je ova, zatim subota po Mitrovdanu, subota uoči Trojičindana.“
Pojašnjavajući zašto je baš subotnji dan posvećen pomenu i molitvama za upokojene, Vladika je podsjetio da je na Veliki petak Gospod Isus Hristos razapet i izdahnuo na krstu, a u subotu je počivao u grobu i sišao u Donje svjetove i silom i svjetlošću svoga Božanstva, razorio tamu Ada i oslobodio nas od okova smrti. Iako je počivao u grobu, i nama ljudima izgledao nemoćan, On je tada svojom smrću, smrt satro i javio se u treći dan, u nedjeljni dan, kao Pobjeditelj smrti. I zato mi, sjećajući se Hristovoga počivanja u grobu u subotnji dan, na Veliku subotu, vršimo ove pomene:
„Uvijek se molimo za pokoj duša naših preminulih, ali subotama vršimo ove pomene po svim crkvama i to naročito naglašavamo, a posebno ove Zadušnice pred Veliki časni post prije Vaskrsenja Hristovoga. I uvjereni smo da dok se mi molimo Bogu za pokoj duša naših preminulih, da to donosi njima veliku blagodat i veliku duhovnu korist i nagradu na nebesima. Ali isto tako smo uvjereni i da se oni mole Bogu za nas i da se uspostavlja ta naša duhovna veza Božanske ljubavi između njih i nas. Jer ljubav Božiju ništa razdvojiti ne može. Mi pokazujemo našu ljubav prema našim pokojnicima i Bog nas zbog toga izobilno nagrađuje i prima i naše i njihove molitve i sve nam to biva i na korist, i na duhovnu radost i obnovljenje, i na utjehu.“
Mi hrišćani, objasnio je Vladika, imamo vjeru da je smrt samo prelazak u novi život i kao što je Gospod Isus Hristos proputio nama taj put, javio se kao Prvenac iz mrtvih, svi mi koji vjerujemo u Njega idemo za Njime, za Onim koji je prvi među nama.
„I mi za Njim idemo. Zato Sveti apostol Pavle Njega naziva Prvencem iz mrtvih, jer Njegovo vaskrsenje je i naše vaskrsenje, Njegova pobjeda nad smrću je i naša pobjeda nad smrću. Kada govorimo o vaskrsenju Hristovome, mi govorimo i o našem vaskrsenju jer je Gospod svojim vaskrsenjem nas učinio saučesnicima Njegove slave i Njegove pobjede nad smrću. Zato se molimo, i zato proslavljajući ime Božije, Hristovu pobjedu nad smrću, molimo se i za duše naših preminulih, da ih Gospod udostoji vječnoga života i Carstva svoga nebeskoga, a i da nas nagradi koji prinosimo svoje molitve za njih“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski.
Nakon zaamvone molitve Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je odslužio pomen hrišćanima upokojenim s nadom na vaskrsenje i život vječni, a potom pomen jereju Ranku Radonjiću, na njegovom grobu.
Nakon toga sabranima se obratio arhimandrit Sergije, ostroški iguman, koji je podijelio sjećanje na o. Ranka koji je služio u manastiru Ostrogu:
„Dužina vijeka čovjekovoga mjeri se danima, ali vjera se mjeri dobrim djelima, a ljubav pravednim žrtvama koje čovjek od sebe prinosi Gospodu Bogu. Ranko sveštenik, otac, brat, sin… u svemu što je bio, sa vjerom u Boga je bio i sa ljubavlju velikom činio. Evo, prođoše već nekoliko godina kako je on stigao na cilj svoga zemaljskog života, ali na cilj tako što je primio, bez ikakve sumnje, blagoslov Božiji, primio se Carstva nebeskoga. Njegovi tragovi i njegova djela još uvijek u manastiru Ostrogu i te kako stoje.“
Ostroški iguman je istakao da je, pored vidljivih djela koje je o. Ranko učinio, za koja se nesebično trudio danonoćno, u onu noć kada je prešao Gospodu, iza njega ostalo i otvoreno Jevanđelje koje je čitao to veče: Ko hoće za mnom, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj, i neka ide za mnom, i tako je i bilo. Podsjetio je i na današnje jevanđelsko začalo: Ko moju riječ sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život, kao i na riječi Gospodnje kada je svoje učenike blagosiljao i dao im vlast da što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razriješite na zemlji biće razriješeno na nebu.
„Ranko je iznad svega bio sveštenik Crkve Božije i danas možemo mirno ovdje da stojimo, vjerujući i znajući da je njegov trud i njegova žrtva primljena. Jer Crkva koja pjeva vječnaja pamjat, danas je ovdje i to, pravo da vam kažem, najviše iz vječne pamjati na njegovo djelo i njegov rad. Hristos koji je dao svojim apostolima ovu vlast, poslao je danas ovdje našeg Mitropolita da ga blagoslovi, da blagoslovi njegov život samim njegovim dolaskom ovdje. Ranko ima danas veliku čast i mi koji smo njegovi srodnici, njegovi duhovni srodnici i saradnici i njegova braća, danas smo spokojni jer evo Crkva Božija svako svoje čedo prima, njeguje i oprema za život vječni, za koji vjerujemo, i molimo se Bogu da je naš brat jerej Ranko već stigao. Njemu neka je pokoj duši, a vas da Gospod blagoslovi svakim dobrim blagoslovenim darom“, kazao je arhimandrit Sergije, ostroški iguman.
Jerej Ranko Radonjić, ostroški služitelj, iznenada se, u 59. godini, upokojio u Gospodu 25. februara 2022. godine u manastiru Ostrogu.
(Mitropolija)
