Mitropolit Joanikije: Daće Bog da se drevna Mitropolija na Prevlaci obnovi do kraja, kao što je bila u doba Nemanjića
Na praznik svetog mučenika Trifuna 14. 2. 2022. ljeta Gospodnjeg, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Sretenja Gospodnjeg na metohu manastira Miholjska Prevlaka u Berima kod Podgorice. Mitropolitu su sasluživali: arhimandrit Benedikt (Jovanović), iguman manastira na Miholjskoj Prevlaci, jeromonah Rafailo (Boljević) iguman manastira Podmaine, jeromonah Evstatije (Ivanović) iguman manastira Svetog Nikole na Rijeci Crnojevića, jeromonah Simeon (Erić) sabrat manastira Dajbabe, Jeromonah Jakov (Stojanović) sabrat manastira Podmaine, protojerej Miomir Vulević, jerej Slobodan Hadži-Petrović i jerej Velimir Bugarin, jerođakon Siluan, sabrat manastira Grigorijat na Svetoj Gori i jerođakon Roman (Vilajet) sabrat manastira Ostrog uz molitveno učešće vjernog naroda. U toku liturgije, Vladika je rukopoložio sabraću manastira Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj Prevlaci jerođakona Maksima u čin jeromonaha i monaha Gavrila u čin jerođakona. Na kraju Svete službe Božije slovom arhipastirske besjede prisutnima se obratio Vladika Joanikije, kazavši između ostalog da kada čovjek veže svoj život bez Boga, vezuje ga za ovaj svijet a hrišćani koji vezuju svoj život za Hrista, oslobađaju se bivaju slobodni i ovaj svijet im ne može ništa.
“Kada gledamo na život svetih ljudi, koji su se silinom Duha Svetoga uzdigli iznad čovječijih slabosti, vidimo zapravo ko su i kakvi su pravi hrišćani”, rekao je Vladika, naglasivši da danas slavimo jednog takvog ugodnika, Svetog Trifuna, koji je cio svoj život proživio siromašno čuvajući guske i bio je sa tim zadovoljan, ali se bogatio duhovnim darovima kroz vjeru, post, molitvu i uzdržanje, jer je našao nešto što je skuplje od ovoga svijeta. Naglasio je da je Gospod taj skupocjeni biser zbog kojega čovjek ostavlja cio svijet da bi ga zadobio. “Taj biser osvjetljava dušu i um i osposobljava ga da razumije stvari i ovoga i budućega vijeka”, rekao je.
“Ma šta da je na ovome svijetu, samo ako se upotrebljava na slavu Božiju, ono dobija trajnu vrijednost”, rekao je Vladika i podsjetio da se za Svetog Trifuna, koji je tada bio mladić, čulo iako je živio povučeno, jer je mogao da iscjeljuje od raznih bolesti i izgoni zle duhove. Vladika je podsjetio da je ćerka rimskog cara bila obuzeta zlim duhovima i nikakvi ljekari nisu mogli pomoći toj nesrećnoj djevojci, dok sam demon nije rekao da samo Trifun može da ga istjera, što se i dogodilo.
“Tako su Hrišćani u vrijeme gonjenja pobjeđivali, ne silinom oružja, nego silom vjere, pobjeđivali su i neznanje i mržnju i pakost, silom vjere, dobrote i ljubavi”, rekao je i dodao da je Svetog Trifuna car darovao velikim bogatstvima, ali on nije htio da se vezuje za to, već je sve razdijelio siromasima jer je imao u svojoj duši nešto mnogo vrednije od tog carskjog bogatstva, imao je Cara slave, Boga nad bogovima i Gospodara nad gospodarima, Gospoda u svome srcu. “Kasnije kad su nastala gonjenja, Sveti Trifun je i svoj život položio za Hrista, radujući se da se konačno sjedini sa Krstom Hristovim i dobije udio u zajednici sa Hristom vaskrslim”, rekao je Vladika.
Mitropolit Joanikije je naglasio da mi ovdje imamo blagoslov jer se blizu, u Kotoru nalaze njegove Svete mošti, u kotorskoj katedrali gdje i mi pravoslavni možemo da mu se poklonimo. “Sveti Trifun je zaštitnik vinogradara, evo ovdje smo u vinogradu, prije svega mislimo na vinograd Gospodnji, a to je vjerni Božiji narod koji je kao loza mnogopolodna koja donosi slatke plodove, to su hrišćani”, rekao je i dodao da je vinograd i tu u Berima, gdje kažu da se pravi ponajbolje vino, što je isto veliki blagoslov i da mi treba, trudeći se oko ovog vinograda zemaljskoga, da ne zaboravimo da se trudimo da naše duše takođe treba da donose mnoge plodove smirenja, ljubavi i dobrih djela.
“Neka bude srećan praznik svima vama i neka bude srećno rukopoloženje bratiji, ocu Maksimu jeromonahu i ocu Gavrilu jerođakonu, sabraći svetoarhangelske obitelji na Prevlaci, dje je naš najdublji korijen i najdublje pamćenje”, rekao je, zaključivši nadom da će Bog dati da se obnovi do kraja ova drevna Mitropolija na Prevlaci, sa velikom crkvom, konacima i zdanjima, kao što je bilo u doba Nemanjića.