U nedjelju petu Časnog i Velikog posta, posvećenu Prepodobnoj Mariji Egipćanki, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena je Sveta arhijerejska liturgija, kojom je načalstvovao NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop požarevački Mitropolit braničevski g. Ignatije (Midić). Visokopreosvećenom Mitropolitu Ignatiju sasluživali su NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i NJegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, uz sasluženje protojereja Nenada Radakovića, protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja: Ostoje Kneževića, Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Nikole Pejovića, Igora Balabana, kao i đakona: Dušana Paunovića, Vedrana Grmuše i Ognjena Boričića.
U molitvenom sabranju liturgijski je učestvovao vjerni narod Podgorice, koji se u ovoj petoj nedjelji Velikog posta sabrao oko Svetih darova Tijela i Krvi Hristove, proslavljajući Prepodobnu Mariju Egipćanku — veliku pokajnicu i podvižnicu Crkve Hristove, čiji život ostaje vječni poziv na preumljenje, duhovno očišćenje i povratak Bogu živome.
Nakon pročitanih začala iz Svetog jevanđelja, sabranima se arhipastirskom besjedom obratio Mitropolit braničevski g. Ignatije, koji je u svom slovu ukazao na samu srž pravoslavne vjere i života u Crkvi, naglasivši da hrišćanska vjera nije pojedinačni religiozni doživljaj, niti samostalni podvig čovjeka izdvojenog od zajednice, već život u Crkvi kao zajednici mnogih u Duhu Svetome, u Gospodu našem Isusu Hristu.
U svojoj besjedi Mitropolit Ignatije je posebno podvukao da niko ne može biti vjernik sam za sebe, mimo Crkve, podsjetivši na staro hrišćansko iskustvo i mudrost Crkve da „mimo Crkve nema spasenja“, kao i na izreku koja glasi da „jedan hrišćanin, jednako je nijedan hrišćanin“. Tim riječima ukazao je na saborni karakter vjere, na činjenicu da je hrišćanski život nezamisliv bez pripadnosti crkvenoj zajednici, bez zajedničarenja u Gospodu i bez liturgijskog života.
„Zato kaže i Sveti Ignjatije Bogonosac: Tamo gdje je episkop, tamo neka bude i mnoštvo naroda vjernoga, kao što tamo gdje je Hristos, tamo je Vaseljenska crkva. On, dakle, Sveti Ignjatije, upravo upućuje na to da je Liturgija i episkop u njoj, koji je ikona Hristova a Liturgija kao sabranje i prisustvo sveštenstva, ikona toga Carstva Božjega, budućega kome se nadamo. I upravo to je, draga braćo i sestre, i centar naše vjere i našega života – Liturgija. Jer ovdje u Liturgiji u stvari se sjedinjujemo sa samim Gospodom najprisnije, i naravno i među sobom, pričešćujući se. Bez toga sjedinjenja nema života“, podsjetio je Mitropolit Ignatije, dodavši da je smrt najveći neprijatelj čovjekov, a nju pobjeđuje jedino Hristos, koji je to pokazao svojim Vaskrsenjem iz mrtvih. Zato je upravo liturgijska zajednica, zajednica sa Gospodom kroz Sveto pričešće, temelj vječnoga života.
Govoreći o Crkvi, Mitropolit Ignatije je naglasio da ona nije od ovoga svijeta i da nije ljudska tvorevina, nego Božija ustanova i ikona budućega Carstva Božjeg. Pojasnio je da Crkva već sada, u istoriji, otkriva i predobražava ono što će se u punoći javiti u dolasku Sina Božjeg u sili i slavi, kada će se sabrati svi narodi, kada će nastupiti vaskrsenje mrtvih i sud svijetu, i kada će se u punoći projaviti Carstvo Božje.
Mitropolit Ignatije se posebno osvrnuo na ličnost Prepodobne Marije Egipćanke, koju Crkva proslavlja upravo u ovu petu nedjelju Velikog posta. Govoreći o njenom podvigu, podsjetio je da je ova velika svetiteljka četrdeset godina provela u pustinji u krajnjem uzdržanju, pokajanju i služenju Gospodu, ali da je pred kraj svoga života došla Svetom Zosimu da bi se pričestila, nakon čega se i upokojila. Ovim primjerom Vladika Ignatije je jasno ukazao na to da ni najveći podvig sam po sebi nije dovoljan, ako nije krunisan zajednicom sa Gospodom u Svetom pričešću.
Svoju besjedu Mitropolit Ignatije je zaokružio svjedočenjem velike tajne domostroja spasenja, podsjetivši da nam je sam Gospod omogućio da se sjedinimo sa NJim time što je postao čovjek i što među nama prebiva u liturgijskoj zajednici, u jednome Hljebu i jednoj Čaši:
„Dakle, ne pomaže nam ni veliki podvig, ni ne znam ni ja šta kako da živimo, ako nismo učesnici liturgijske zajednice i ako se ne pričešćujemo, jer nećemo izbjeći smrt. Dakle nije dovoljan podvig sam za sebe ako nemamo zajednicu sa Gospodom kroz pričešće, jer je On jedini koji nas oslobađa smrti. Ali i to da ne zaboravimo, draga braćo i sestre, naš najveći neprijatelj je smrt. Kako kaže Sveti apostol Pavle: Smrt je poslednji neprijatelj, kaže, i njega pobjeđuje i može pobjediti jedino Gospod.“
Po završetku Svete arhijerejske liturgije sabranima se obratio i NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, zablagodarivši Mitropolitu Ignatiju na bratskoj ljubavi, dolasku i duhovnom ukrepljenju koje je donio ovoj sveštenoj zajednici u danima Velikoga posta:
„Vaše visokopreosveštenstvo, dragi Vladiko Ignatije, hvala vam na Vašoj ljubavi, na bratskoj pažnji što ste došli u ovu posjetu tokom Velikoga posta. Da se zajednički Bogu pomolimo da čujemo vašu apostolsku riječ, a što je najvažnije da se nasladimo bratske ljubavi i da se pričestimo Svetim tajnama Hristovim iz iste Čaše.
Vi ste, dragi vladiko, sinoć govorili o Presvetoj Trojici kao izvoru života, o Crkvi Božjoj kao zajednici koju Duh Sveti ustanovljuje i ukrepljuje u Hristu Isusu Gospodu našem. A na ovoj svetoj službi sve to što smo sinoć čuli od vas, sve smo to i doživjeli.
I na kraju, poslij pričešća Svetim tajnama rekli ste nešto mnogo lijepo, a povodom pojanja našega hora. Naš vladika je pohvalio ovu djecu iz hora kako lijepo pjevaju, a pjevaju kako im je Bog dao i trudili su se. Može to još bolje. A onda je dodao: naša vjera je pjesma i ostalo. Ima on, vidim, mnogo toga da kaže. Naša vjera je slavoslovlje Bogu i naša vjera se, kao što reče Vladika Ignatije, poistovjećuje sa Svetom liturgijom, odnosno poistovjećuje se sa našim životom u Crkvi. Drugačije ne možemo uopšte govoriti o svetoj pravoslavnoj vjeri, nego kao zajednici i kao Crkvi.
Hvala Vam, Vaše visokopreosveštenstvo. Ukrepili smo se u ove dane posta. Doživjeli smo predukus Vaskrsenja kroz ovo liturgijsko zajedništvo, kroz naše zajedničke molitve, kroz pričešće Svetim tajnama Hristovim, kroz ovo divno i veliko slavlje.
Neka vas Bog nagradi za Vašu ljubav. Daj Bože da svi u radosti dočekamo Vaskrsenje Hristovo, da se duhovno i na svaki drugi način obnovimo, da obnovimo naše zajedništvo, našu međusobnu ljubav. Jer svaki praznik obnavlja naše biće, kroz Svetu liturgiju obnavlja naše biće, obnavlja i naš duh, ali obnavlja i naše zajedništvo i tako se ukrepljujemo zajedničkom vjerom i molitvom. Mnogo vam hvala. Neka vas Bog nagradi za vašu dobrotu i za vašu očinsku ljubav. Hvala.“
(Mitropolija)
