Mitropolit Amfilohije je epohalna ličnost Srpske Pravoslavne Crkve

Piše: o. Darko Ristov Đogo

Mitropolit Amfilohije je epohalna ličnost Srpske Pravoslavne Crkve, srpskog naroda kao zavjetne zajednice. Epohalne ličnosti ostavljaju tragove za buduće vijekove. Epohalne ličnosti teško se daju ukalupiti.

Takođe, još za života traju bitke za nasljeđe epohalnih ličnosti. I nije čudo da se na njihovo nasljeđe ponekad pozovu, vadeći iz konteksta ili koristeći trenutke njihove slabosti, i protivnici Crkve. Najbolji primjer jeste pozivanje na Sv. Epifanija Kiparskog (koji je takođe znao da u svom žaru bude instrumentalizovan i za života!) od strane ikonoboraca. Baš govoreći o njemu će zapisati sv. Jovan Damasin da nije naše da otkrivamo golotinju Otaca naših.

Danas su sve najgrublje i najupotrebljivije interpretacije Mitropolitovog nasljeđa skloni da usvoje dualisti, „crnogorski“ integralisti, avnojevski srbijanisti (ideološki blizanci nahijskih crnogorstvujuščih), kopajući po slabijim mjestima i premorima jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je moje srce i duša, koji me je učio da volim svaki kutak srpske zemlje i svaki dan srpske istorije, da istoriju gledam kao zavjet a budućnost kao dolazak Carstva.

Ali iznad svake zle namjere i volje stoji njegovo djelo i stoji njegovo nasljeđe, koje će se oteti angažovanim interpretacijama i redukcijama na potrebe NDH Vijesti, raznih obavještajnih službi i dnevnih politika.

Stoji ljubav. A u njoj nisam usamljen. Mitropolita volimo mnogi. Sa svim što je bio. Sa prekorima njegovim nama i našim otprorima njemu. Sa pažnjom i blagodaću neugasivom.

Ima još jedan čovjek koji Mitropolita bezrezervno voli.

Jer taj čovjek je glas srpskog naroda,

Njegova Svetost patrijarh srpski Gospodin g. Porfirije. Sjećamo se svi njegovog govora uoči ustoličenja Mitropolita Joanikija. I te ljubavi koja je ujedno njegova i svenarodna. I koja pamti onako kako pamti Crkva: cjelosno i veličanstveno, videći duboko dubokog čovjeka.