Mirko, pošto je kilo krtole?

Piše: Perica Đaković

Mislio sam da se o ideji gdje će biti postavljen spomenik jednom od najvećih i najzaslužnijih Novljana, Mirku Komnenoviću, neću morati javno oglašavati, ali nisam poslušao naš mudri narod koji kaže „Nikad ne reci nikad“.

Kao i najveći broj stanovnika Herceg Novog, i ja sam se svojevremeno obradovao informaciji koju je saopštio sadašnji prvi čovjek grada, Stevan Katić, da će Novi podići spomenik svom nekadašnjem gradonačelniku i darodavcu Mirku Komnenoviću. Pratio sam tu vijest i, kao i svi, čuo da je spomenik izliven i da bi uskoro trebalo da se nađe među brojnim spomenicima kojima su se Novljani odužili ljudima koji su dio sebe i svog života podarili ovom gradu, zbog čega je i dobio epitet „Grad sto pisaca“.

Elem, spomenik je urađen i dovezen u grad i tu je već dvije godine, kako kaže čovjek koji ga je dovezao. Svi smo čekali dan kada ćemo se pokloniti Mirku i na taj način mu reći hvala za sve što je uradio za svoj i naš grad. A nije toga malo.

Bio je lični prijatelj kralja Aleksandra, zbog čega je kralj sa porodicom često boravio u Herceg Novom, a Mirko je sa suprugom Olgom zavještao gradu porodičnu kuću, bolje reći palatu, u kojoj se danas nalazi Gradski muzej koji nosi ime dobrotvora.

Iz tog testamenta iz 1940. godine, kojim se osniva Gradski muzej kao njihova zadužbina, stoji zavjet: „Srpski barjak koji se nalazi u rečenoj mojoj stojnoj kući, neka svakako u njoj i ostane na na večita vremena i to kao i sada na vidnom mestu.“ Zahvalni Novljani su ispunili amanet dobrotvora i srpska zastava je neizostavan dio stalne postavke Gradskog muzeja „Mirko Komnenović“!

Ukratko da podsjetimo: početkom Prvog svjetskog rata okupatori su Mirka zatvorili na ostrvu Mamula, odakle je zbog bolesti prebačen prvo u dubrovačku bolnicu, a potom u Trst. Pošto je politički bio povezan sa Pašićem, ovaj ga šalje u Rusiju da radi na prikupljanju dobrovoljaca, što je Mirko radio svim srcem i dušom. Okupio je oko 30.000 ljudi sa kojima se priključio oslobodilačkim akcijama kralja i vojske.

Za svoje zasluge ulazi u novu vladu, gdje je bio i ministar, a na Pašićevoj listi ubjedljivo pobjeđuje na izborima u Boki Kotorskoj i biva izabran za načelnika Herceg Novog. Ostaće zabilježeno da je lično, sa svojim sugrađanima, dočekao ruske izbjeglice koje su napustile carsku Rusiju pred dolaskom Lenjinovih komunista, te sa gradskog Škvera, gdje su pristigli brodovima, organizovao njihov transport ka Srbiji.

Koliki je bio patriota i koliko su ga se pribojavali okupatori, govori i podatak da su, iako je umro i bio sahranjen početkom 1941. godine, po dolasku u Herceg Novi italijanski vojnici naložili otvaranje njegovog groba kako bi se uvjerili u njegovu smrt.

O liku i djelu Mirka Komnenovića moglo bi se još dugo pisati, a narod ovog kraja je to najbolje rekao proglasivši ga jednim od najuspješnijih ljudi koji su bili na čelu grada (od 1930. do 1935. godine). Između ostalog, ima najveće zasluge za podizanje modernog hotela „Boka“ i botaničkog parka najljepšeg na Jadranu.
Zato je odluka da mu se podigne spomenik naišla na opšte odobravanje, ali ne i mjesto koje je određeno za njegovo postavljanje.

Naime, planirano je da se prostor na kojem se godinama nalazi gradska pijaca pretvori u novi trg, gdje je predviđeno da se postavi spomenik. To je izazvalo dosta polemika u gradu podno Orjena. Mnogi se ne slažu da bi spomenik Mirku trebalo praktično skloniti od pogleda, jer hercegnovsku pijacu sve manje ljudi posjećuje, a iz godine u godinu ima sve manje i prodavaca i preprodavaca.

Sređivanje tog trga treba pozdraviti, ali ne i postavljanje spomenika najzaslužnijem građaninu ovog grada na tom mjestu. Zar Mirku nije mjesto, na primjer, na glavnom gradskom trgu – Novljani će znati – na platou ispred Borova, odakle bi spomenik direktno gledao na gradski sat i simbol grada, Sahat-kulu? Ili na platou ispred zgrade Opštine? Ili ispred njegove kuće, odmah uz kuću Iva Andrića? A možda vrijedi razmisliti i o centru kružnog toka na Meljinama, mjestu sa kojim se suočavaju svi posjetioci pri dolasku i odlasku iz grada.

Mjesta sigurno ima još, kao i predloga, koji su zasigurno bolji od predloženog – da to bude trg na kojem je bila i na kojem bi ostala hercegnovska pijaca. Jer bi se tada, svraćajući na taj trg, moglo pitati: „Mirko, pošto je kilo krtole? Je li domaća sa Kruševica? Pošto je mrkva, zelje ili šta danas imamo od ribe – šta su to ulovili naši ribari?“
Novljani, razmislite. Ne podižemo spomenik bilo kome, već čuvenom Mirku Komnenoviću, koji je ljubav prema svom gradu pokazao i dokazao – ali ne samo prema gradu.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)