Glumac Miloš Petrović Trojpec, danas prepoznatljiv po upečatljivim ulogama negativaca, iza sebe ima životnu priču koja malo koga ostavlja ravnodušnim. Publika ga najčešće pamti kao makroa Stavru iz serije „Senke nad Balkanom“, a zatim su uslijedile zapažene role u ostvarenjima poput „Južnog vetra“, „Klana“ i „Ubice mog oca“.
Ljubiteljima pozorišta poznat je kao jedan od stubova Beogradskog dramskog pozorišta, ali put do scene i kamera bio je dug, težak i nimalo glamurozan.
Odrastanje između Šumica i Čubure
Trojpec je odrastao u naselju Šumice na Voždovcu, dok je značajan dio djetinjstva proveo na Čuburi, kod bake i djeda.
„Moj temperament i karakter su me prirodno usmjeravali ka društvu ‘tvrđih momaka’, naročito u pubertetu. Nisam krao patike, telefone niti radio slične stvari, ali takve pojave su bile prisutne u mom okruženju“, ispričao je glumac.
Kako navodi, iako se često kretao na ivici, nikada nije bio dio kriminalnih priča, ali je okruženje u kojem je odrastao ostavilo snažan trag na njegov karakter.
Porodica bez zaleđine i životne lekcije
Miloš potiče iz porodice srednje klase – otac mu je elektroinženjer, a majka građevinska inženjerka.
„Moji roditelji su se kroz život probijali sopstvenim radom, bez ikakvih veza. Tako su vaspitavali i mene. Bio sam povodljiv, volio sam da zasmejavam ljude i često sam išao glavom tamo gdje drugi ne bi ni nogom“, priznao je Trojpec.
Iako nikada nije bio dio kriminalnih grupa, našao se u ozbiljnim i opasnim situacijama.
„Bilo je potezanja noževa, pa i trenutaka kada je pucano na mene“, rekao je glumac bez uljepšavanja.
Rad na gradilištu: 7 dana u sedmici, 12 sati dnevno
Prije nego što je odlučio da se ozbiljno posveti glumi, Miloš je godinama radio na građevini. Na trećoj godini studija započeo je posao u oblasti hidroizolacije, u porodičnoj firmi koju je otvorila njegova majka.
„Radio sam sedam dana u sedmici, po 12 sati dnevno. Bio sam stalno na terenu, često van Beograda. Vremenom sam postao drugi čovjek na gradilištu, a moja specijalnost bio je ekstruder“, ispričao je on.
Uprkos napornom radu, dobro je zarađivao i od ušteđevine je živio nekoliko narednih godina.
Prva uloga – sasvim slučajno
Sudbina je umiješala prste na neočekivan način. Dok je radio na deponiji u Lapovu, Trojpec je u radnom kombinezonu otišao na kasting za film „Šišanje“.
„Poslije pauze za ručak sjeo sam u kola i otišao na kasting, onako u radnoj opremi. Dobio sam malu ulogu i to je bilo moje prvo pojavljivanje na filmu“, rekao je glumac.
Ipak, nakon toga se još godinama vraćao građevini, sve dok posao nije počeo da slabi.
Prelomna tačka: put ka glumi
Početkom 2014. godine, nakon što je ostao bez posla, Trojpec je odlučio da preseče.
„Odlazim u Beogradsko dramsko pozorište i kažem: ‘Ljudi, ja sam diplomirani glumac i hoću da radim’. Te godine sam odlučio da se potpuno orijentišem ka glumi, da idem na kastinge i da se zaista posvetim tom pozivu“, zaključio je.
Danas, Miloš Petrović Trojpec važi za jednog od najautentičnijih glumaca svoje generacije, a njegov životni put potvrđuje da se do uspjeha često dolazi – teškim i neizvjesnim putem.
(Kurir.rs)
