Milo mora da se kandiduje

Piše: Vladimir Pavićević, savjetnik potpredsjednika Vlade Crne Gore

Milo Đukanović će biti kandidat DPS-a na izborima za predsjednika Crne Gore koji su raspisani za 19. mart. On će biti kandidat ne zato što su u njegovoj stranci ubijeđeni da će on da pobijedi, već zbog toga što tu kandidaturu Milo ne smije da prepusti bilo kome drugome.

To je već sada jasno i to zbog niza povezanih razloga.

Prvo – ako se ne bi kandidovao, to bi značilo da je odustao od borbe i prije samih izbora. Njegovo nekandidovanje značilo bi priznanje sopstvenog poraza i prije nego što su izbori održani. Tipično autoritarna ličnost kakva je on ne može da prihvati opciju da je gubitnik prije nego što je bitka i počela. Čak i u uslovima koje imamo sada i kada sve više njegovih podržavalaca javno poručuje da je Milo sigurni izborni gubitnik, on će na ove izbore da ide vođen parolom da se ide na sve ili ništa.

Drugo – ukoliko on ne bi kandidat, to bi značilo da se pozdravio sa državnom funkcijom. U situaciji u kojoj su mu i Dritan i drugi autoriteti u crnogorskom društvu u više navrata poručivali i argumentovali da je upravo Milo zaštitnik kriminalaca i korupcionaša u Crnoj Gori, imunitet koji donosi pozicija predsjednika države je Milu i te kako jak motiv da se kandiduje i da pokuša da pobijedi na predsjedničkim izborima. Reformisano tužilaštvo koje je za kratko vrijeme pokazalo efikasnost i dobre rezultate dodatni je motiv da se kandidaturom za predsjednika države Milo zapravo bori za sopstveni imunitet.

Treće – dogovor o nekom drugom kandidatu DPS-a na izborima za predsjednika Crne Gore nužno otvara temu izbora novog predsjednika te partije. A pozicija predsjednika stranke je poslednji Milov bedem, koji neće prepustiti bez žešće borbe. Najbolji dokaz za to je njegov reizbor za predsjednika DPS-a početkom 2021. godine uprkos izbornom porazu, kao i odlaganje stranačkih izbora koji su bili predviđeni za početak ove godine. To mjesto ne želi da prepusti nikome jer bi u suprotnom sam potvrdio pad svog autoriteta čak i u sopstvenoj partiji.

Četvrto – njegov plan je da pokuša da iskoristi izraženu sujetnost i ambicije pojedinih političkih autoriteta u taboru njegovih protivnika i da pojača njihove međusobice kako bi na kraju on bio taj koji može da stekne podršku većine. To znači da svaka pojedinačna, zasebna kandidatura nekoga od pobjednika iz 2020. godine ide na ruku Milu. Najveća Milova strepnja je jedinstveni, zajednički kandidat pobjednika od 30. avgusta 2020. godine.

Zato uoči ovogodišnjih predsjedničkih izbora u Crnoj Gori nema ni trunke dileme oko sledećeg – jedinstveni, zajednički kandidat većine od 30. avgusta 2020. godine ubjedljivo će već u prvom krugu da pobijedi Mila Đukanovića. Tom pobjedom bi se ušlo u proces punog razvlašćivanja Mila Đukanovića i Milovog DPS-a. A upravo je to volja i interes ogromnog broja građana Crne Gore.

To je i moj predlog – da odmah počnu razgovori pobjednika iz 2020. godine o zajedničkom kandidatu. Da kandidat oko kojeg se postigne dogovor dobije maksimalnu i iskrenu podršku svih u kampanji. I da 19. marta uveče proslavimo i formalni prelaz u postđukanovićevsku eru crnogorske politike. Poduhvat je istorijski i pokazaće se koje su ličnosti u crnogorskoj politici danas spremne za postignuća koja će istorija da pamti kao najveće podvige.