Nedavna izjava Picule, da “krizno stanje u Srbiji može uticati i na prilike u Crnoj Gori”, još jednom potvrđuje njegov dugogodišnji antisrpski narativ, koji se, nažalost, savršeno uklapa u politiku Mila Đukanovića. Umjesto da sagledaju regionalnu realnost i prepoznaju Srbiju kao partnera u rješavanju zajedničkih izazova, obojica vode politiku koja Crnu Goru dovodi u stalnu konfrontaciju i nesigurnost.

Piculina i Đukanović redovno preuveličavaju i negativno interpretiraju događaje u Srbiji, prikazujući ih kao prijetnju našoj zemlji. Time stvaraju atmosferu stalne političke paranoje, koja odvlači pažnju sa stvarnih problema Crne Gore, kao što su ekonomski razvoj, zdravstvo i infrastruktura. Umjesto toga, građani se uvjeravaju da je Srbija uvijek “problem” i da se protiv nje mora stalno boriti.

Ova antisrpska retorika nije bez posljedica. Podržavanje takvih narativa utiče na crnogorsku spoljnu politiku, gdje se često glasa protiv Srbije i zanemaruje regionalna saradnja koja bi mogla donijeti konkretne koristi građanima.

Umjesto da Crna Gora gradi mostove i oslanja se na regionalne partnere u kriznim situacijama, antisrpski diskurs i politička instrumentalizacija straha od Srbije postaju rutina. Građani gube jer prioritet postaje ideološka borba, a ne praktična politika koja štiti njihov život i zdravlje.

Crna Gora ne smije da dozvoli da antisrpski narativi Picule i Đukanovića oblikuju njenu politiku. Regionalna saradnja, a ne stalno optuživanje Srbije, treba da bude osnova strateškog odlučivanja – posebno kada su u pitanju vitalni interesi kao što su zdravlje, sigurnost i ekonomska stabilnost.

Tagovi