Dvadeset i nešto godina nakon genocida u Srebrenici, Milo Đukanović danas sa govornica i iz saopštenja izražava duboko saučešće, poklanja se sjenima nevino stradalih i poručuje kako je Srebrenica „najmračniji trenutak moderne Evrope“.

Isti onaj Milo koji je devedesetih godina, kao mladi jastreb crnogorskog režima, s ponosom govorio o pomoći koju je Crna Gora pružila Vojsci Republike Srpske — i to baš onda kad se od te iste pomoći distancirao čak i Slobodan Milošević.

Licemjerje? Ne. Ovo je mnogo više od običnog političkog licemjerja. Ovo je moralna bijeda, pragmatizam bez trunke savjesti, i pokušaj istorijskog pranja ruku koje su u najmanju ruku bile saučesnički prljave.

U intervjuima iz tog vremena, Đukanović se nije ustručavao da javno ističe kako je Crna Gora „pomagala našoj braći preko Drine“. A onda — godinama kasnije, kad je došao „novi trenutak“, kad se shvatilo da Zapad ne gleda blagonaklono na ratne profitere i političare s prtljagom krvave prošlosti — Milo mijenja retoriku, istoriju i čak samog sebe.

Problem nije samo u tome što se Đukanović sada „klanja žrtvama“. Problem je što to čini ne iz iskrenog pokajanja, nego kao savršeno isplaniran čin političkog marketinga. To je isti obrazac po kojem su isti ti ljudi koji su do juče nosili šinjele nacionalizma, odjednom postali promoteri demokratije, integracija i ljudskih prava — dok god im to donosi opstanak na vlasti i međunarodnu toleranciju.

Pitanje je jednostavno: može li čovjek koji je učestvovao u stvaranju ambijenta koji je doveo do ratnog zločina u Srebrenici, i koji je logistički pomagao one koji su je izvršili, danas iskreno plakati nad njenim žrtvama?

Ako pravde i morala ima, odgovor bi trebalo da bude jasan. No, nažalost, živimo u društvima u kojima je kratko pamćenje najjeftinija politička valuta.

Milo Đukanović nije jedini koji danas glumi „evropskog lidera“ dok ga istorija neumoljivo podsjeća na korijene njegovog uspona. Ali je svakako jedan od najglasnijih primjera kako tranziciona laž i politička transformacija bez katarze mogu opstajati decenijama.

Tagovi