piše: Mićun Milatović
Dobro je što je Dritan Abazović predsjedniku Đukanoviću javno izrekao ukor pred isključenje. Iako je nedavno javno isticao njegove istorijske zasluge.
No, treba ipak biti realan, pa uvidjeti da Đukanović, zahvaljujući ustavnim prerogativima Predsjednika, itekako ima mogućnost da blokira funkcionisanje čitavog sistema, a da ne bude smijenjen.
Hipotetički, ukoliko bi Đukanović po drugi put odbio da izvrši promulgaciju nekog zakona, Skupština jedino ima na raspolaganju postupak predviđen članom 98 Ustava Crne Gore. A u tom postupku, kako se jasno vidi iz teksta navedenog člana, glavnu riječ ima Ustavni sud, a ne skupština.
Dakle, sasvim je zamisliva situacija u kojoj Ustavni sud, u konkretnom slučaju, ne bi utvrdio povredu Ustava od strane Predsjednika, što bi faktički bio uvod u potpunu paralizu cjelokupnog sistema.
Zato je Abazovićev javni ukor, nažalost, pucanj iz prazne puške. Zna to i Abazović, kao što zna i Đukanović.
Svako ko je imao ideju da se DPS režim može demontirati uz asistenciju integralnih djelova tog režima, očigledno je prespavao nekoliko posljednjih decenija. U očima takvih „spavača“, i samo pozivanje na budnost kvalifikovana je kao osvetoljubivost, puki revanšizam.
Sa druge strane, Đukanović je po ko zna koji put potvrdio imidž bezobzirnog autokrate. Kada je prošle godine potpisao ovaj isti zakon, učinio je to protivno volji većine građana. Danas kada odbija da potpiše izmjene zakona, opet to čini protivno volji većine.
Na taj način, on šalje jasnu poruku, da je njegova volja iznad volje većine, iznad Ustava i zakona. Đukanović je priznao poraz na izborima.
Ali ne i gubitak vlasti. The honeymoon is over.
(izvor: Fejsbuk)
