#Medojesveupravu

Piše: Kasper

Nekad je potrebno da prođe mnogo vremena — ponekad decenije — da bismo prepoznali da je neko govorio istinu kad smo mislili da govori zbog političkih poena ili populizma. Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene, već godinama koristi isti „alat“ — jake riječi, upozorenja, dokumentovane tvrdnje — a završava poruke jednim jednostavnim, ali istinski potvrđenim hashtagom: #medojesveupravu.

Kad pogledamo unazad, kroz njegove objave na X-u, skupštinske govore, tribine, jasno se vidi obrazac: gotovo sve što je govorio — o švercu, o kriminalnim mrežama, o zloupotrebi državnih instutucija — s vremenom je dobilo potvrdu, makar dijelom.

Primjeri koji bole

Evo nekih izjava Medojevića koje su nekad zvučale kao alarm u noći, a danas kao svjetla koja ne mogu da se izbrišu:

“Lijepo je bilo biti švercer cigareta za Mila Đukanovića.” Medojević je optužio da su ljudi bliski bivšem režimu koristili logistiku i vezu s vlastima da švercuju, uz ogromne profite.

Da je Crna Gora “pravna država”, bivši premijer Krivokapić bi “bio u zatvoru” zbog šverca cigareta i korupcije.

Da šverc cigareta “nije moguć bez pomoći Vlade”. Navodi brojke: da je 94 kamiona (kontejnera) cigareta izašlo iz Luke Bar, da su profitirali pojedinci, a država oštećena.

Optužbe upućene Milojku Spajiću: Medojević tvrdi da je Spajić „podijelio tal od 9,6 miliona evra“ od šverca cigareta, da je kupio vilu, stan, džip.

Izjave poput: “Crna Gora je 2006. godine postala nezavisna od Srbije, a ušla u zajedničku državu sa mafijom.” “Zavisna od cigareta i kokaina!”

Smrt mafiji, sloboda Crnoj Gori!” Čini se kao hiperbola, ali služi da pokaže da je on vidio puno dublje korijene — organizovan kriminal koji se uvukao u državu.

“Vlast gubi kontrolu, mafija jača” — „drskost izvršenja likvidacija ukazuje na potpuni izostanak straha narko-kartela od države…“

Šta ovo znači za Crnu Goru?


1. Kriminalizacija države


Ne radi se više samo o pojedinim kriminalnim djelima — ovo su tvrdnje da je struktura vlasti DPS-a povezana s kriminalom, da su carinici, policija, ANB, „uključeni“ u poslove koji „donose“ ogroman novac. Kad je Medojević govorio da “mafija ima državu”, nije to bila samo retorička figura — mnoge istrage i medijske objave ukazuju da je upravo tako zamišljen odnos.

2. Odlaganje pravde — ali ne njeno ukidanje

Iako često izgleda kao da institucije ne funkcionišu — odlaganja, ignorisanja, nedostatak kažnjavanja — izjava po izjava, dokument po dokument, neke tvrdnje bivaju potvrđene. Ne uvijek onako kako je očekivano, ne uvijek brzo, ali se potvrđuju.

3. Moralna i institucionalna korozija

Kad se vlast prečesto izvinjava, odlaže istrage, uništava dokaze (ili prijeti da ih uništi), kad se govori da “država nije sačuvala dostojanstvo”, onda se ne ostavlja samo praznina u zakonu — ostaje duboka sumnja u smisao države. Medojević u jednom momentu kaže da je nemoguće graditi pravnu državu sa “vojnicima DPS mafijaškog režima”.

Opomena, nit koja ne smije da pukne

Istina, ma koliko zakasnela, uvijek stigne. Svaki dokaz da je Medojević – makar djelomično – bio u pravu, nosi sa sobom cijenu: za žrtve, za institucije, za povjerenje. Ali i nadu: da je reklo se, ne golim riječima, nego činjenicama, da se ne smije stati pred prvom sjenkom.

Za one koji dolaze, poruka je jasna:

Neka se ne boje da govore istinu — i kad nije popularna, i kad zvuči neprijatno.

Neka se ne mire sa “uvijek je bilo tako” — jer “bilo tako” može da bude stvar istorijske legende, a ne pravde.

Neka institucije više ne budu kulise — nego bedem istine i odgovornosti.

#medojesveupravu nije samo haštag sa društvene mreže. To je opomena. Nauk. I test: da li ćemo dozvoliti da država bude samo fasada — ili da bude ono što bi trebalo da bude: pravda, zakon, narod.

(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)