Piše Bećir Vuković
Kada čovek prvi put ubije to je zločin. Kad čovek drugi put ubije to je – naš – zločin.
Imali smo Prvu i Drugu Jugoslaviju. Ubio ih je isti ubica. Šta je bilo sa ubicom. Nije osuđen na smrtnu kaznu. Osuđen je na takozvanu doživotnu robiju, i ima na pretek vremena, i ništa ga ne košta da prospe mozak i trenutnom čuvaru zatvora…
Doslutili smo onoj morbidnoj zakletvi, i poslije Tita – Tito. Evo nam i poslije maršala – maršal.
Kako smo obršili poslije odlaska sa scene prvog maršala. Raspala se Druga Jugoslavija. I još se raspada. „U mukama členovi joj izdišu“, kako je pjevao Onaj koji je prvi napisao Jugoslavija. Potonje muke raspadanja doživljava baš njegova besudna zemlja.
Kako će nas usrećiti drugi maršal koji samo što nije umarširao u naše sudbine. Kud maršira taj maršal, zabavni protivnik logike…
Cijela ova priča odozgo bila je u suštini podmetačina nerazumnoj masi. Da li će i sadašnje mase nastaviti sa praksom nerazumnosti, i kleknuti pred čizmom drugog maršala.
Narod je takav, sve što mu ponudite pečatira poljupcem. Kasnije, traži odštetu, i obija po sudovima. A sudovi mu istresu i onaj džep na zadnjici…
Da li drugi maršal proističe iz prvog. Ja tvrdim da proističe, pa da ću vješala dopanuti…
Mislim da je maršalov plan jedna od najvećih prevara od vremena kad smo nosili tuđu kožu preko svoje, do danas kad nosimo farmerice, i svilene gaćice…
Možda je – spremačica – iz evropske administracije – slučajno iz fioke izvukla – nekakav plan za – trideseti vijek…
Šta je maršalov plan. Kudikamo, možemo se samo osloniti na šturo znanje o Maršalovom planu koji je Pentagon primenio na Evropu poslije Drugog rata, u vrijeme kad je i stvorena Druga Jugoslavija, koje više nema na mapi Evrope.
U suštini Maršalov plan je amerikanizacija Evrope. Ovu lekciju do danas obnavljaju NJemci, i svake godine izlaze na popravni ispit.
Da li amerikanizacija ili provincijalizacija, tek ćemo videti. Mnogi su videli pa što ne bi i mi. Video sam Bugarsku i Rumuniju uzduž i poprijeko, od Karpata do delte Dunava, do Varne i Balkan planine.
I na Karpatima u selima stigla je austrijska Raiffeisen Bank, da potonji evrić pokljuca…
Maršal planira da se ništa ne izvozi, a da se sve uvozi. I da se besomučno zadužujemo. Do guše. I dok nas ne pobusaju.
Maršalov plan je jedan novi vid zatvora. To je zatvor za sve članove porodice.
Maršalov plan je izvan svih zakona. Čak i iznad prirodnih zakona.
Bilo je i ostalo: ko vam god nudi plan, znači da ne znate da mislite. Tupo zvuči ali je tako. Tako je i sa maršalovim planom.
Meni maršalov plan liči na nekakvu senzacionalističku astronomiju.
Ne pretjerujem niti se pravim da sam o mnogim političkim stvarima dibidus neobavešten.
Kao da nam maršalov plan nudi vjerovanje u potonji svijet. Što je apstraktno koliko i astronimske senzacije. Ili je čista nebuloza.
Europe now nit je astronomija, nit je apstrakcija, niti nebuloza, nego bajka koje nema među bajkama svijeta. To vam je kao nastavak priča iz 1001 noći. Dakle 1002 priča.
Maršalov plan je ubistvo sa predumišljajem. Tako to rade čuvari – slobodnog svijeta.
Potrudiću se da budem još plastičniji, i riječ stigne i do vaših ušiju. Da riječ probije i do gluvih…
Maršalov plan liči na – želju – koja ne može biti zadovoljena u našim životima na zemlji, ali, nekako (ne pitajte kako), preko noći i neke – protekcije – ipak – biće nam ispunjeno čak pregršt želja.
Ono što i mene koleba, jeste već pomenuta – protekcija – bez koje nikad nismo mogli ni koraka kročiti. Sada, kao, imaćemo – plan – kako da koračamo.
Čudan je taj maršaliv plan da čudniji ne može biti, o kojem ništa nećemo znati dok ga ne iskusimo. Ni o drugom svijetu ništa ne znamo dok ne umremo.
Kako bi živo čeljade išta znalo o drugom svijetu. Isto vam je i sa svim planovima i nadanjima. „Naselih dušu tvoju praznim nadanjima“, i prije Spasitelja učio je Eshil.
Ova teorija zalazi u neke tajanstvene sfere, i zato me strah od plana. Nisam te sreće da me usreći nečiji plan…
Želje u vezi Maršalovog plana mogao bi jedino Svevišnji ispuniti. Ali, ko zna da li će baš radi nas otvarati nebesa, i iz torbice prosuti evrića i evrića…
