MANS izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da se nakon objavljivanja tekstova Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) o navodnim zloupotrebama u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB), fokus dijela institucija preusmjerava na novinare i njihove izvore, umjesto na navode koji ukazuju na moguće nezakonitosti u radu same Agencije. Saopštenje prenosimo integralno:

Krivična prijava protiv novinarki CIN-a dolazi u trenutku kada javnost očekuje odgovore na ozbiljna pitanja koja se odnose na rad ANB-a, uključujući navode o mogućem nezakonitom nadzoru zaposlenih i spornim procedurama zapošljavanja.  Umjesto informacija o tome da li su ti navodi provjereni i kakvi su rezultati eventualnih kontrola i istraga, svjedočimo situaciji u kojoj je mnogo više pažnje posvećeno identifikaciji izvora informacija nego njihovom sadržaju.

Takav pristup predstavlja opasan presedan za slobodu medija i pravo javnosti da bude informisana o pitanjima od javnog interesa. U demokratskom društvu institucije ne smiju slati poruku da je veći problem otkrivanje mogućih zloupotreba nego same zloupotrebe. Posebno je problematično kada se takva poruka šalje u slučaju institucije koja raspolaže značajnim ovlašćenjima u oblasti bezbjednosti i nadzora.

MANS ne dovodi u pitanje obavezu države da štiti tajne podatke i utvrdi eventualnu odgovornost za njihovo nezakonito otkrivanje. Međutim, neprihvatljivo je da se pitanje izvora informacija nameće kao prioritet, dok navodi o mogućim zloupotrebama unutar ANB-a ostaju u drugom planu. Upravo te tvrdnje zahtijevaju hitnu, nezavisnu i temeljnu istragu, jer se odnose na zakonitost rada institucije koja raspolaže širokim ovlašćenjima i čiji rad mora biti podložan efikasnoj demokratskoj kontroli.

Posebno zabrinjava što ovaj slučaj podsjeća na praksu kojoj smo već svjedočili u Crnoj Gori – da se umjesto suštinskog bavljenja informacijama koje ukazuju na moguće nezakonitosti, pažnja institucija usmjerava na otkrivanje izvora i one koji su informacije učinili dostupnim javnosti.

MANS je i sam bio meta takvog pristupa. Nakon što smo 2011. godine objavili snimak svadbenog veselja Safeta Kalića, na kojem su se, pored lica povezanih sa organizovanim kriminalom, mogli vidjeti i pripadnici policije, bezbjednosnih službi i drugih državnih institucija, fokus značajnog dijela državnog aparata bio je usmjeren na utvrđivanje ko je snimak dostavio MANS-u i medijima. Umjesto da se prioritetno istraže veze državnih službenika sa licima iz kriminalnog miljea i eventualni bezbjednosni propusti koje je taj snimak razotkrio, institucije su energiju trošile na potragu za izvorom informacije.

Petnaest godina kasnije, zabrinjava mogućnost da se ponavlja isti obrazac ponašanja.

Umjesto da javnost dobije odgovore na pitanja da li je bilo nezakonitog nadzora zaposlenih, da li su poštovane procedure zapošljavanja i da li postoje drugi propusti u radu ANB-a, pažnja se ponovo usmjerava na novinare koji su o tim temama izvještavali.

Postupanje direktora ANB-a u ovom slučaju dodatno potvrđuje da promjene na vrhu službe nijesu bile praćene suštinskim reformama njenog rada. Kada se i danas, kao i prije petnaest godina, prioritet daje potrazi za izvorima informacija umjesto utvrđivanju odgovornosti za moguće zloupotrebe, teško je govoriti o stvarnoj demokratizaciji i reformi bezbjednosnog sektora. Građani imaju pravo da očekuju da ANB štiti zakonitost i bezbjednost države, a ne da svojim postupcima stvara utisak da su oni koji ukazuju na probleme veća prijetnja od samih problema.

Takav pristup može imati ozbiljne posljedice po slobodu medija i spremnost građana i zaposlenih u institucijama da prijavljuju zloupotrebe. Svaka poruka da će oni koji ukažu na moguće nezakonitosti biti izloženi pritiscima ili istragama djeluje obeshrabrujuće na buduće zviždače i izvore istraživačkih priča.

Zbog toga očekujemo da se ovim slučajem, pored tužilaštva, hitno pozabave i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, kao i skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu, kako bi se nepristrasno ispitali svi navodi koji su dospjeli u javnost i utvrdilo da li je bilo zloupotreba unutar ANB-a.

Posebno zabrinjava činjenica da javnost danas zna mnogo više o aktivnostima usmjerenim prema novinarkama CIN-a nego o tome šta su nadležni organi preduzeli povodom navoda zaposlenih ANB-a o mogućem nezakonitom nadzoru i drugim zloupotrebama u toj instituciji. Takav redosljed prioriteta šalje pogrešnu poruku svim budućim zviždačima, novinarima i građanima koji žele da prijave nezakonitosti u radu državnih organa.

Borba protiv korupcije, organizovanog kriminala i zloupotreba u institucijama ne može biti uspješna ukoliko oni koji otkrivaju probleme postanu važniji predmet interesovanja države od samih problema koje su razotkrili. Zato očekujemo da fokus nadležnih organa bude na utvrđivanju činjenica o navodnim nezakonitostima u radu ANB-a, a ne na stvaranju atmosfere koja može ugroziti slobodu medija, zaštitu izvora i pravo javnosti da bude informisana.

Tagovi