Mandić: Srbi u Crnoj Gori ne traže osvetu, već pomirenje

O statusu većinskog srpskog jezika vodiće se najširi mogući dijalog i uvjeren sam da će se u adekvatnom momentu to pitanje riješiti na ponos srpskog naroda i uz podršku svih drugih naroda u Crnoj Gori.

Nakon 30 godina podjela, polarizacije i – biću slobodan da kažem – otvorenog raspirivanja netrpeljivosti od strane bivšeg režima, cilj pomirenja koji sam postavio nakon izbora 2023. godine nije bio nimalo jednostavan, ali smatram da je Crna Gora krenula u pravom smjeru – kaže u razgovoru za „Politiku” Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore. Kako ističe, naročito mu je drago što su i kolege iz parlamentarne većine uvidele da je ideja pomirenja temelj budućnosti i jedan od ključnih faktora stabilnosti, koja nam je sada neophodna više nego ikada prije.

„Posebno sam ponosan što smo formiranjem parlamentarne većine 2023. godine uspjeli da ujedinimo Crnu Goru oko ključnog spoljnopolitičkog cilja kao što je članstvo u Evropskoj uniji, jer je to put ka boljem životnom standardu i jednakim mogućnostima za sve zajednice u Crnoj Gori. Takođe se trudimo da naš primjer bude podstrek i za druge zemlje Balkana, gdje posebno ističem Srbiju, koja je danas ekonomski i industrijski lider u regionu.

Lično bih najviše volio da sve države zapadnog Balkana istovremeno pristupe Evropskoj uniji, jer je to spoljnopolitički cilj svake od ovih zemalja, ali kako je Crna Gora u prilici da to može da učini prva, očekujem solidarnost naših sunarodnika i da nas podrže na tom putu.”

Govorite o pomirenju među narodima u Crnoj Gori, iako vidimo da i ovih dana razne grupe potenciraju teme koje otvaraju stare i stvaraju nove rane. Kako pomirenje izgleda iz ugla srpskog naroda u Crnoj Gori i koji su ključni izazovi?

Suverenost Crne Gore zajednički drže Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i Hrvati. Naša država je nezamisliva bez podrške svih ovih naroda. Srpski narod u Crnoj Gori je gotovo tri decenije trpio diskriminaciju i represiju, čiji je idejni tvorac Milo Đukanović. Dugo smo se borili i to ne za bilo kakav privilegovan status, što zlonamjerni ljudi često lažno plasiraju kroz raznorazne medije, već za elementarna ljudska prava i status koji nam pripada, kao narodu koji čini trećinu Crne Gore.

Podsjetio bih da ideja pomirenja, koja je temelj današnje Crne Gore, nije nastala 2023. godine. Za tu ideju sam se zalagao zajedno sa kolegama iz nekadašnjeg Demokratskog fronta, zalagao sam se i kao predsjednik nekadašnje Srpske narodne stranke, a i ranije.

Nažalost, kao što se da zaključiti iz prepiski koje ovih dana objavljuju mediji, upravo oni koji su sijali mržnju i netrpeljivost preko njima bliskih medija kreirali su kampanju koja je pokušala da nas predstavi kao remetilački faktor u Crnoj Gori. Srpski narod u Crnoj Gori je istrpio svu nepravdu koju je kreirao bivši režim i opstao je. Danas smo kao narod jedinstveniji nego ikada, ali ne želim da bilo ko ovu poruku pogrešno shvati.

Za razliku od DPS-a koji je vladao 30 godina, mi ne tražimo nikakvu osvetu, niti ćemo bilo kome biti gospodari. Mi samo želimo da budemo ravnopravni sa drugim narodima u Crnoj Gori. Ovo je vrijeme kompromisa i, kao što to često pominjem, drago mi je da se umjesto ultimatuma i polarizacije danas brojna pitanja rješavaju narodnom mudrošću – ’bolje mršava nagodba, nego debela parnica’, a još davno sam rekao da je budućnost Crne Gore najbolje definisana u maksimi ’sva prava svima’.

Naravno, želim da naglasim da će se o ključnim društvenim pitanjima, kao što je pitanje statusa većinskog srpskog jezika, voditi najširi mogući dijalog i uvjeren sam da će se u adekvatnom momentu to pitanje riješiti na ponos srpskog naroda i uz podršku svih drugih naroda u Crnoj Gori. Veoma je važno da smo uspjeli da riješimo i pitanje časti i dostojanstva Srpske pravoslavne crkve i da je kroz temeljni ugovor koji je zaključen između SPC i države Crne Gore u potpunosti zagarantovana pozicija koju zaslužuje i koja istorijski pripada našoj crkvi.

Čitav region ovih dana prati proces protiv nekadašnjih čelnih ljudi u crnogorskoj vladi i bezbjednosnom sektoru. Kako komentarišete taj proces i da li je ovo dokaz da više nema nedodirljivih?

Samo se potvrđuje ono o čemu smo mi pričali sve vrijeme dok smo vodili snažnu opozicionu borbu. Danas na vidjelo izlazi dubina spregnutosti bivšeg režima sa kriminalnim strukturama. Samu sadržinu prepiski ne bih komentarisao, jer ona sama najbolje govori o tim ljudima. Važno je da danas imamo konkretne dokaze da su kriminalne strukture koje su kontaminirale bezbjednosni sektor pisale ratnohuškačke i fašističke poruke po gradovima sa različitom etničkom strukturom, ne bi li sijale mržnju i stvarale nove podjele.

Dokazuje se da je jedini interes bivšeg režima bilo očuvanje vlasti po svaku cijenu i da u toj zamisli nisu birali sredstva. Takođe je važno što danas na vidjelo izlazi kakav je njihov istinski stav prema evropskim integracijama, te da su gotovo sve vrijeme fingirali napredak ka tom spoljnopolitičkom cilju, vješto maskirajući svoja nepočinstva ispod mantre o evropskoj budućnosti. Za razliku od njih, mi danas idemo nezaustavljivo naprijed i uvjereni smo da ćemo biti 28. članica Evropske unije do 2028. godine.

Za ostvarivanje cilja kakav je članstvo u Evropskoj uniji neophodna je izuzetno dobra saradnja između vlade i skupštine. U tom kontekstu, kako ocjenjujete saradnju sa premijerom Milojkom Spajićem i u čemu vidite ključ snage vašeg partnerstva?

Imam izuzetno dobar odnos sa premijerom Spajićem. Njegova pragmatičnost, razumijevanje ekonomije i finansija, kao i posvećenost pomirenju i jednakosti svih zajednica u Crnoj Gori, temelj su našeg snažnog partnerstva. Često u razgovoru sa stranim zvaničnicima kažem da naša zemlja ima savršen spoj mladosti i iskustva. Kao poslanik sa najvećim stažom u parlamentu, veoma dobro razumijem potrebe zakonodavne vlasti i njenih predstavnika, dok je premijer Spajić mlad i energičan čovjek koji izuzetno vješto upravlja Vladom Crne Gore.

Zahvaljujući dobroj saradnji unutar parlamentarne većine, plate i penzije su na rekordnom nivou u istoriji naše zemlje i nastavljaju da rasti. Jedina smo zemlja u regionu i šire koja nije povećala cijenu električne energije i imamo ideje kako da do 2027. godine možda čak i smanjimo cijenu struje, što bi značajno poboljšalo životni standard i veoma dobro uticalo na zaustavljanje inflacije.

Svakako, pred nama je još mnogo posla kako bismo razgradili zaostale dijelove kriminalizovane države koju je uspostavio Milo Đukanović, a čije štetne posljedice trpimo svi. Najsnažniji ostaci te kriminalne države ostali su u pravosuđu i bezbjednosnom sektoru i upravo tu imamo posebnu obavezu da sprovedemo reforme. Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i reforma pravosuđa, moraju se nastaviti odlučno i dosljedno.

Ne postoji dobronamjeran čovjek u Crnoj Gori koji bi želio da se vrati Đukanovićev režim. Partnerstvo Spajića i mene, kao i saradnja sa svim drugim članovima parlamentarne većine, odnosno spoj mladosti i iskustva, Crnu Goru će vrlo brzo dovesti u Evropsku uniju i učiniti je boljim mjestom za život svih građana, bez obzira na to kojem narodu pripadaju, kojim jezikom govore ili koju vjeru ispovijedaju.

Crna Gora može da posluži kao primjer zemlje u kojoj Srbi, Crnogorci, Albanci, Bošnjaci, Hrvati i sve druge zajednice žive u miru, dijele državne terete i zajednički upravljaju našom zemljom. Pomirenje je jedini put ka zajedničkom napretku i želimo da tu poruku pošaljemo i drugim zemljama u regionu, jer kao što svi vidimo, naša teritorija se prazni, škole po našim selima se zatvaraju, sve je manje ljudi kako u našoj zemlji, tako i u regionu, a i nije nikakav poseban zaključak koji su naši prethodnici još prije nas osmislili – da će zemlju bez ljudi naseliti ljudi bez zemlje, o čemu najbolje govori naseljavanje Evrope imigrantima koji su ostali bez svoje zemlje i svoju budućnost žele da grade na ovim prostorima.

Zato se snažno zalažem da napravimo takav kvalitet života da se i oni ljudi koji su napustili Crnu Goru, Srbiju ili bilo koju drugu državu iz regiona vrate u svoju postojbinu i gradeći ovdje svoju vlastitu budućnost očuvaju veliko nasljeđe koje su nam ostavili naši preci.

Kritičari kažu da je vaš politički zaokret ka Evropi iznenadio mnoge. Da li je on stvar pragmatizma ili dubokog uvjerenja?

Iako sam na ovo pitanje djelimično odgovorio i u nekom od prethodnih, ponoviću da smo stranka na čijem sam čelu i ja vodili jednu dosljednu politiku očuvanja srpskog naroda u Crnoj Gori i borbe za njegov položaj. Ta politika je neodvojiva od vizije pomirene Crne Gore, a ona se dalje naslanja na ideju integracije naše zemlje u porodicu razvijenih evropskih zemalja.

Uvijek smo bili za evropske integracije i članstvo u zajednici evropskih država, snažno smo se suprotstavljali komunističkim tekovinama i od obnavljanja višestranačkog sistema željeli da imamo društvo slobodnih, srećnih i bogatih ljudi. Bili smo protiv zloupotrebe evropskog pitanja kao sredstva podjela, kojim je Đukanović širio mržnju među zajednicama i održavao se na vlasti.

Vidite kako oni kojima su do juče bila puna usta EU – dok su, naravno, radili sve da Crna Gora nikada ne postane njena članica – danas pokazuju svoje pravo lice i redom napadaju evropske zvaničnike. Sadašnja vlast, koja predstavlja gotovo sve narode u Crnoj Gori, ujedinjena je oko zajedničkog državnog cilja da postanemo 28. članica EU do 2028. godine.

Kako komentarišete odnos između Crne Gore i Srbije u kontekstu evropskih integracija – da li dvije zemlje mogu ići tim putem zajedno?

Kao što sam rekao na početku, najviše bih volio da zajednički uđemo u EU i to ne samo naše dvije države nego sve države jugoistočne Evrope. Crna Gora i Srbija su dvije stare evropske države koje ne samo svojom geografijom nego i prihvatanjem demokratskih standarda žele da budu dio Evropske unije i na svojim teritorijama uspostave najviše evropske standarde. Crna Gora istorijski nema bliže zemlje od Srbije.

Vjerujte mi kada kažem da i drugi narodi u Crnoj Gori tu činjenicu znaju i prihvataju. Naše zemlje se nalaze u Evropi i vjerujem da je naša sudbina i najbolja ekonomska vizija za buduće generacije – da budemo zajedno u Evropskoj uniji. Ako su Francuska i Njemačka, koje su stotinu godina ratovale, uklonile granicu koja ih je razdvajala i njihovi građani danas žive u Evropskoj uniji, ne vidim razloga da to mi ne uradimo na jugoistoku Evrope i otvorimo se šire i na istoku prema našim komšijama Grcima i na zapadu prema našim komšijama Italijanima i Francuzima i našoj mladoj generaciji otvorimo perspektivu koju, nažalost, generacija koja je prethodila mojoj nije stvorila za nas.

Siguran sam da bi, kao budući građani Evropske unije, Srbi iz Crne Gore najviše voljeli da vide svoje sunarodnike iz Srbije i Republike Srpske u toj zajednici, na isti način na koji bi Albanci iz naše zemlje željeli da vide Albaniju u EU. Vjerujem da smo upravo u Crnoj Gori pronašli tu kopču koja može pokrenuti cijeli region i voljeli bismo da dobijemo priliku da to pokažemo svojim sunarodnicima.

(Politika)