Na današnji dan 1806. godine u Vršcu je rođen Jovan Sterija Popović, otac srpske drame i jedan od naših najvećih komediografa.
Jovan Sterija Popović predstavlja centralnu figuru srpske kulture XIX vijeka, čiji značaj prevazilazi okvir jednostavnog istorijskog pregleda. Ime ovog pisca najčešće je povezivano sa osnivanjem srpske drame i neprevaziđenim dostignućima u komediji, ali Sterijina uloga u obrazovanju, pedagoškom radu i institucionalnom oblikovanju kulturnog života Srbije dodatno će učvrstiti njegov status jednog od najvećih intelektualaca tog vremena.
Kao načelnik Ministarstva prosvjete, Sterija je sistemski uređivao srpsko školstvo, uveo gimnastiku u nastavu, pokrenuo inicijativu za osnivanje Narodne biblioteke, Narodnog muzeja i Akademije nauka, kao i za donošenje prvog zakona o zaštiti kulturnih spomenika. Piščeva pedagoška osjećajnost daleko je od apstraktne: on je na obrazovanje gledao kao na instrument formiranja svjesnih i racionalnih građana, sposobnih da kritički sagledaju sebe i društvo. Taj istovjetan racionalni pristup prenosi i u svoj književni rad, gdje komedija postaje sredstvo obrazovanja, ali i ogledalo ljudskih naravi i društvenih mehanizama.
Počeci književnog stvaranja
Sterija je započeo svoj književni rad stihovima i romantičnim dramatizacijama narodnih pjesama, koje su bile u skladu sa rodoljubivom potrebom tadašnjeg vremena. Kasnije stvara nešto bolje istorijske drame, zapravo tragedije, poput „Smrti Stefana Dečanskog“, „Vladislava“, „Lahana“ i „Skenderbega“, koje su zadovoljavale estetsku i moralnu potrebu publike, ali umjetnička vrijednost ostaje ograničena – retorika i usiljenost često nadmašuju životnu istinu. Tek u komediji Sterija daje punu mjeru svog književnog i intelektualnog talenta.
Komediograf
Komedije poput „Laže i paralaže“, „Tvrdice“ (Kir Janje), „Pokondirene tikve“, „Ženidbe i udadbe“, „Rodoljubaca“ i „Beograda nekad i sad“ – predstavljaju vrhunsko ostvarenje srpske komedije karaktera i naravi. Sterija u njima slika ljudske karaktere sa izuzetnom preciznošću, oštroumno prikazujući slabosti, manipulacije, licemjerje i lažno rodoljublje. Iako su neki sadržajni, kompozicioni i komični elementi pod uticajem Molijera, Sterija ne kopira – on transformiše klasične uzore u kontekst srpskog društva i koristi ih kao instrument za kritičko osvjetljavanje ljudskih pojava. U tom smislu, satirična tehnika je u isto vrijeme i književna i sociološka, jer pronicljivo prikazuje društvene interakcije i međusobne konflikte, kao i univerzalne ljudske osobine i moralne karakteristike koje ostaju prepoznatljive do danas.
Sociološka analiza društvenih pojava
Sterijina vještina, dakle, prevazilazi karikaturu i poučnost, shvaćenu u didaktičnom smislu. On koristi komediju kao metod za sistematsko i analitičko slikanje tipova i društvenih slojeva: lik je uvijek u vezi sa svojim okruženjem, a radnja sa društvenim mehanizmima. Tako na primjer „Rodoljupci“ kroz likove i radnju ironično prikazuju zloupotrebu patriotizma za ličnu korist, a „Pokondirena tikva“ kroz preuveličane, karikaturalne karaktere osvjetljava socijalne ambicije i potrebu da se bude „neko“ u društvu koje status i etiketu cijeni više od suštinskih ljudskih vrijednosti i kvaliteta. Takva slika ljudske prirode, koja kombinuje komičnu scenu sa psihološkom preciznošću, čini ove komedije i dalje aktuelnim, u vremenu kada socijalno raslojavanje, interesni motivi i licemjerje nastavljaju da oblikuju ljudske odnose.
Sterijin pedagoški pristup u komediji ogleda se i u strukturi i metodi: on vodi radnju prema logičnim, racionalnim posljedicama karaktera, koristi dijalog kao instrument učenja i moralne kritike, a satirična karakterizacija za publiku djeluje i kao „praksa opservacije“. NJegov „razumijevajući“, racionalan i trijezan pristup životu i ljudskoj prirodi otvara mogućnost da komedija funkcioniše kao obrazovni instrument, ali i kao trajni sociološki i psihološki dokument.
Pisac za sva vremena
Osim dramskih ostvarenja, Sterija je ostavio i „Roman bez romana“, prvi antiroman u srpskoj književnosti, u kojem parodira pseudoistorijske romane i cjelokupnu književnu kulturu svog vremena. Uvođenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija razara romanesknu formu. Ovo djelo pokazuje sposobnost da intelektualno i kritički osvijetli literarne prakse, ne ograničavajući se na jedan žanr, već stvarajući multidimenzionalan pristup analizi ljudskih i književnih pojava.
Književna i prosvjetna djelatnost čine Steriju Popovića univerzalnim piscem i misliocem. Komedije su sredstvo obrazovanja i ogledalo za proučavanje društva, ljudske prirode i moralnih mehanizama, a pedagoški i racionalan pristup stvaranju pokazuje kako intelektualna disciplina i umjetnički talenat mogu zajedno da oblikuju trajno djelo. Ta istančana satirična sposobnost i danas omogućava čitanje ljudskih i društvenih pojava kroz prizmu univerzalnosti i aktuelnosti, što ga čini piscem čije komedije prestaju da budu samo literarni dokumenti svog vremena, i postaju trajni, vječiti komentari ljudske prirode.
