Piše: Sibin
Kosmos književnosti bogatiji je za još jedno djelo. Riječ je o Lukas Acovoj autobiografiji egzibicionističkog naslova – „Ovo sam ja“ (Naslov je kontra onom himenesovom – „Ja nisam ja“)
Interesantno je da pred ovom napabirčenom ispovijesti najviše drhti politički, balkanski vrh, onaj koji voli da izmerači, zamezi i zapjeva.
Tako nas se Aca fali kako je DPS lično po njega svojevremeno pali i podizao privatni avion i pride ga papreno plaćao uz zamjenu da im upriliči nezaboravan, noćni ugođaj. Dabome, na private party!
Lukas je dobio ovo umjetničko ime po jednom splavu, tako priča kaže o ovom opasnom momku sa beogradskog asfalta, koji se pročuo sa splava, budući da oni koji odlaze na splav po pravilu ostaju na ulici. Provaljujete ulični kodeks?
To što je do rane zore znao tamburati glavešinama DPS-a, govori u prilog da ova skupina jeste sve osim elite. (Sjetite se fotografije: Splendid, ultra kič sala, za prvim stolom stoji Džinović brko Haris i pjeva prisutnim, među kojima je i Vojvodić Radmila… Sevdah na sve strane.)
Kad Aca, šmeker šmrke, DPS glavešine padnu u trans, razdrljanih košulja, iz sveg glasa, agro Simović Milutin nadvikuje Gvozdenović Branu, koji posebno voli onu – „za kafanu na balkanu…“ Chivas druže…“ Ali, pri srcu mu i ona u kojoj Aca peva o bajpasu, lažnoj ličnoj, o uopšte svojoj uličarskoj strategiji uz pomoć koje uvijek nasanka kakvu sponzorušu, jer je Lukas lirik života, koji je njemu bio maćeha, ako kontate.
U šatorijadama, ćumurima, u – sevapu ćevapu, u Vendi, Aci & Ceci, otelovljena je vječita vulgarnost, palanački plebs(!), koji svoju estradu može ladno porediti sa našom političkom elitom. Najbolje snađenoj u Top Hilu.
