Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Pismo Albanskog foruma upućeno ambasadorima 27 država članica EU, Delegaciji EU u Crnoj Gori, kao i ambasadorima nekih drugih zemalja, kojim predlažu rješenje kroz izmjene izbornog zakonodavstva o najmanje četiri garantovana poslanička mandata za albansku manjinu u Skupštini, prošao je skoro nezapaženo u medijskim krugovima i kod nevladinog sektora.
Postavlja se pitanje da li se želi u finišu izrade izbornih zakona ,,loviti u mutnom” i iskoristiti trenutni uticaj da bi se ostvarila znatno veća prava za nacionalne manjine, od onih koji im po afirmativnoj akciji pripadaju, a koja su se u praksi pokazala kao dobra rešenja.
U pismu, koje je u ime Albanskog foruma predao Nik Đeljošaj, pozivajući se na primjere prava nacionalnih manjina u drugim država, posebno apostrofirajući Hrvatsku (članica EU), gdje su srpskoj manjini zagarantovana 3 poslanička mandata, je pokušaj potcjenjivanja stručne i laičke javnosti.
Pošiljalac pisma nastavnik matematike Nik Đelošaj je stavio na test svoju, u pojedinim krugovuma osporavanu diplomu sa prištinskog fakulteta, tvrdeći da Srbi u Hrvatskoj imaju veća prava u izbornom zakonu od Albanaca u Crnoj Gori.
Matematika je neumoljiva, Srbi u Hrvatskoj imaju 3 zagarantovana mandata od ukupno 150 mjesta u Saboru, a to je 2% od ukupnog broja mandata.
Procenat mandata u parlamentu je znatno manji od udjela od 4,4% te manjine u populaciji, svega 45,45%. Da ne pominjemo da je po popisu stanovništva iz 1991.godine u Hrvatskoj živjelo 581.663 (12,4%) Srba, a da ih danas ima 201.631 (4,54%), kao i to da je HDZ izričit protiv njihovov učešća u vlasti.
Kada bi se ovaj model primijenio na Crnu Goru to bi Albancima kojih ima 4,9% pripala 2 mandata (od ukupno 81), a što oni imaju i sada u Parlamentu.
Interesantno je napomenuti da kada su imali posebnu izbornu jedinicu, i pet zagarantovanih mandata, da su na parlamentarnim izborima 1998, kao i na izborima 2001. partije albanske manjine (DS, DUA) osvojile samo dva (od mogućih pet) mandata, a ostala tri mandata su pripala DPS-u.
Pokušaj vraćanja ovoga i sličnog modela bi bio pokušaj vraćanja izbornog inžinjeringa jer su po važećem Zakono o izboru odbornika i poslanika određeni manjinski narodi ili manjinske nacionalne zajednice imaju prag od 0,7 % da učestvuju u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista, a sto im se za obračun mandata priznaje zbrajanje, koje im obezbjeđuje osvajanje do tri mandata.
Primjenom ove afirmativne akcije albanskoj manjini je olakšano da osvoji približno onoliki procenat mandata u parlamentu koliki je udio te manjine u populaciji ali za njihove političke lidere je pitanje zašto su na parlamentarnim izborima 2016. godine osvojile jedan, a 2012, 2020 i 2023. godine po dva poslanička mandata.
Ako bi se predloženi model Albanskog foruma prihvatio da Albanci dobiju 4 zagarantovana mandata, tada bi i Bošnjaci dobili 8, Muslimani dva i Hrvata i Romi po 1 mandat, to bi u Skupštini bilo 16 zagarantovanih mandata (skoro 20% od ukupnog broja mandata).
Tada bi vjerovatno lako mogla da se sprovodi politika Ervina Ibrahimovića koji je izričit protivnik učešća Srba u vlasti. Podsjećanja radi on je prilikom pregovora o formiranju 44.Vlade slavodobitno izvijestio GO BS u Rožajama da mu je Milojko Spajić rekao da u Vladu neće biti koalicije Za budućnost CG, i uz buran aplauz dobio stopostotnu podršku za ulazak u Vladu.
Naravno da je predlog Albanskog foruma prihvatljiv, i hrvatski izborni model, na koga se oni pozivaju u pismu, treba u potpunosti prepisati u nove izborne zakone i rješenja o garantovanim poslaničkim mandatima, kao i pravo veta na zakone i akte koji neposredno uređuju prava i slobode manjina.
Sva prava koja Srbi imaju u Hrvatskim izbornim zakonima obavezno dati manjinskim narodima i manjinskim nacionalnim zajednicama u CG.
Jer nama, kako to voli da kaže ministar spoljnih poslova Ervin Ibrahimović ,,Hrvatska ostaje dosljedan zagovaratelj i pouzdan partner na evropskom putu”.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
