Lomača

Spaljuju li se na karnevalima konkretni ljudi ili lutke koje samo podsjećaju, odnosno, i sasvim liče na pojedince, koji su iz nekog razloga „karnevalskim mešterima“ krivci za sve?

Prošle godine je u Kotoru gorela lutka sa likom Dritana Abazovića, pa je premijer prvi objavio tu vijest ali bez imalo drame, naprotiv. Političar je, premijer je, pa se podrazumijeva da ćuti ili da se pridruži slavlju na vlastitoj „paljevini“! Prosto, „donosiocima odluka“ ne gine neka od karnevalskih lomača, ali nisu jedino oni meta na karnevalima širom svijeta, naprotiv.

Ove godine, u Novom, po starom „običaju“, stradala je lutka kojom je predstavljen Andrej Nikolaidis, pisac, ali i javni politički djelatnik. Sve dok se nisu oglasile političke partije, uglavnom iz opozicije, vjerovao sam da se društvo mijenja, te da je ljudima preko glave davnih, „starih običaja“ pozajmljenih i prostački primijenjenih kod nas. Nažalost, nije. U Novom je gorjela lutka, a u državi nam neugaslo gori licemjerje i politički nesojluk.

Potpredsjednica DPS, gospođa Vuković Kuč je kazala da se radi o lomači najprimitivnijega Mandićevog i Dodikovoga ‘srpskog sveta’.

Predsjednik Socijaldemokrata Damir Šehović uklizao je s obje noge Nikolaidisu optuživši za vatru „oslobođenu“ Crnu Goru, a sebe da je veliki poznavalac pisane riječi: “Andrejovo djelo ostaje neugasivo svjetlo u mraku neznanja, primitivizma i nekulture, čemu nažalost već neko vrijeme u ‘oslobođenoj’ Crnoj Gori svjedočimo”.

Dakle, karnevalska paljevina lutke je izgovor za srbomržnju koja nikad nije spaljena. Potražite izjave ovo dvoje ljudi na temu:“Treba spaliti Hram i sva goveda u njemu“ čija je autorka izvjesna Gospođa Mirna, crnogorska diplomatkinja, te 2020. godine, smještena negdje na Bosforu! Ja nisam pronašao.

Nekoliko zadriglih glavonja iz ondašnje diplomatije čak je ponudilo ili uplatilo novac Mirnoj da plati „kaznu“ i da joj ostane za trošak. Jedan od tih glavonja poručio je Novljanima, naravno da nije žiriju Karnevala, da su kukavice, te da su trebali da spale kakvog „popa – pedofila“! Glavonja je zaboravio da se pedofili, pa bili popovi ili kardinali, gone po službenoj dužnosti i krivično odgovaraju. Glavonja je zaboravio da bi u Evropi, USA i Južnoj Americi, bili nedostatni svi karnevali ovoga svijeta da se popale lutke pastora i „pastira“ koji su polno zloupotrebljavali djecu.

Koliko se sjećam i lutka sa likom Mila Đukanovića, ili bolje rečeno sa navodnim likom, gorjela je 2018. u Kotoru. Bila je to privilegija, vladati trideset godina, a „goreti“ samo jednom!

Negdje tu u evropskom dijelu Evrope, naravno u Hrvatskoj – u Imotskom, prije par godona „gorela“ je nekakva grupna lutka“ koja je simbolizovala LGBT par i dijete; u evroazijskom dijelu Evrope tako nešto nije nikad viđeno. U Splitu je je spaljena lutka lidera Srba u Hrvatskoj dr Milorada Pupovaca – ne daj Bože da je negdje ovamo, kod nas, zadimio kakav manjinski vođa ili iko sličan. Dakle, jedno je kada se spaljuju lutke kojima se podražava zbilja u evropskoj Evropi, a drugo je kad se „naši“ odluče za kakvu simbolsku lomaču.

Čudesan je ovaj naš primitivno evropeizovani svijet jer, recimo, pisci indenpendističkog porijekla se ne oglašavaju kada u Švedskoj ili drugdje po Skandivaniji pojedinci spaljuju Kuran? Zar ne bi bilo logično da svi pisci i čitaoci ustanu protiv takvog vandalizma? Ipak, ne; nama su paljevine u tradiciji, kako se god zvali i prezivali, pa se jedino uskosimo ako gori nešto naše ili baš mi. Uostalom, zašto neki naturalizovani Šveđanin ne bi palio Kuran (sloboda izražavanja) ako smo mi makar sedam ili osam decenija prije toga spaljivali Boga na Vidrovanu kod Nikšića (sloboda spaljivanja) – nije bio karneval nego proslava revolucije i sjednica pomjesnog partijskog organa.

Ostaje samo da se dogovorimo, na kraju, o pravilima protestovanja ili osude onih koji čine zlo ili mu dodaju šibicu.  Kad dogori do nas kasno je. Glas razuma mora da se čuje kad zapale komšijsku kuću, kada namažu balegama i govnima čiji drugo grad i posebno kada kakav glavonja, vičan slobodama i pravima govorenja, vjeru hiljada i miliona nazove lešinom. Glas razuma je i kada zatražiš oprost od onih koje si u obijesti mazao izmetom.

Ako je kakav karnevalski žiri glup, primitivan, zao, bestidan i tanak „upamet“ to ne znači da možemo optužiti cijeli jedan grad i sve njegove stanovnike da su „nas zapalili“.

Hrista su zaista razapeli, a on se molio Ocu da svima oprosti jer ne znaju šta rade. Nije optužio ni Izrailj ni Rim za eksere koji su mu zakucani. Nije, a nije bio karneval.

Da su pitali sve Novljane koga ili šta da zapale prije neki dan odgovor bi sigurno mnogo orginalniji; vjerujem da bi se sjetili lažnih diploma, lažnih vektri, Instituta, catare i Bog zna čega. Prije bi se sjetili da karnevalski zapale lutku balege nego bilo kojeg lutka koji liči na pisca.

Nekakav Žiri, međutim, spaljuje od Splita do Novog po principu koji je naučen od najgorih đaka ondašnjice i današnjice.