Litija, tvoja i moja

0

Piše: Mihailo Medenica

Nije Litija za nas, a protivu vas!

Neću hodati da tebe sputam već da te pozovem.

Ne požurujem te, ti odluči kada ćeš tim istim tragom- stope su ti odavno tamo, čekaju te da odmoriš od lutanja.

Gospod veruje u tebe i kad ti ne veruješ u njega.

Što si tvrđi u neveri to ti se Gospod više raduje – to je ona blagost koju osetiš pitajući se: „Otkud i čemu?“

Išteš da vidiš Gospoda pa da poveruješ u njega, a video si ga stotinu puta dok si ga se odricao kako nije dao na tebe.

Ne veruješ u ono što ne vidiš, a hiljade pitanja imaš za ono što vidiš.

Tumačiš život umesto da ga živiš.

Tražiš smisao a svaki put si utekao od smisla kad si se mimoišao sa sobom.

Sa onim sobom na raspeću okrećući glavu da ne gledaš muku…

Nije muka živeti raspet, no živetu u strahu od klina.

Ne bole već nas vidaju rane Hristove.

Nije Litija put za mene mimo tebe, ni tebi u inat, već u slavu svega što mi je dato da sačuvam za tebe.

Predamnom si vazda ti, prezri me slobodno ali ne dam te- dok ti u meni gledaš mrtvoga ja u tebi vidim živog Gospoda.

O mošti su kalemljene i tvoje i moje kosti.

Osudio si sebe da iznova i iznova dokazuješ neveru, robijaš slobodu…

Sprdaš se Litiji a njome si prohodao kada si dokoračao majci raširenih ruku – živome krstu.

Svakim si novim jutrom vaskrsao ali u vaskrsenje ne veruješ.

Kad se zadubiš u tišinu i razmeriš koliko si danas bolji od sebe juče – šta je to do Liturgija?

Kada nekome kažeš svoje jade i grehe – ispovedio si se, a ti to zovi kako ti drago, Gospodu ti je posla toga da te sasluša i čuje.

Gospod veruje u tebe i kada ti ne veruješ u njega.

I pričešćen si svakim zalogajem podeljenim s nekim, Gospod je u svemu što se dobrim i za dobro podeli.

I, zbog toga nije Litija moj put na kojem ću dokazati sebe, no potražiti tebe.

Sebe da izgubim – tebe ću naći, i Gospoda u tebi, jer veruje u tebe i kad ti ne veruješ u njega.

Nije Litija moja više nego tvoja, niti je tebi u inat.

Oboje smo tek kamen, zajedno smo manastir.

Ono što želiš da vidiš kako bi se uverio da postoji – videćeš kad prestaneš da postojiš i počneš da traješ.

Na hiljade pitanja tražiš odgovor, a bežiš od odgovara na samo jedno pitanje. Dođi, raduje ti se…

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.