Poslanica Bošnjačke stranke Strujić Harbić saopštila je da zna ko stoji iza grafita ispisanih na zgradi Ambasade Bosne i Hercegovine u Podgorici, navodeći da je „neosporno da se sve radi po diktatu onih koji prvo traže da skočimo, pa tek onda da kažemo hop“.

I, očekivano, krivac je — Aleksandar Vučić.

Po već ustaljenoj matrici, svaka provokacija, incident ili politička tenzija u Crnoj Gori i regionu dobija isto ime i prezime, bez obzira na to gdje se desila, ko je izveo i ko ima stvarnu političku korist.
Kriv je Vučić.
U Podgorici.
U Bijelom Polju.
Na sjeveru Crne Gore.
Svuda.

Međutim, ono što Strujić Harbić i Bošnjačka stranka uporno prećutkuju jeste vlastita politička praksa.

Jer dok javno optužuju Beograd i predsjednika Srbije, Bošnjačka stranka bez ikakvih problema ostaje u vlasti sa DPS-om u Bijelom Polju — istim onim DPS-om čiji su kadrovi, zajedno sa DOS-om i za račun te partije, prethodnih godina učestvovali u ispisivanju grafita na sjeveru Crne Gore, usmjerenih upravo protiv Bošnjaka.

Tada nije bilo saopštenja.
Tada nije bilo dramatičnih poruka o „diktatima“.
Tada nije bilo imenovanja krivaca.

Tada je — vladala tišina.

Postavlja se elementarno pitanje:
kako je Vučić kriv za grafite u Podgorici, a DPS nije problem kada grafiti niču po sjeveru Crne Gore i vrijeđaju Bošnjake?

Odgovor je jasan:
nije riječ o principima, nego o političkom interesu.

Bošnjačka stranka, po ustaljenoj praksi, koristi identitetske teme kada joj odgovara, a zatvara oči kada su u pitanju njeni koalicioni partneri.
I zato je priča o „zaštiti dostojanstva“ i „borbi protiv provokacija“ u ovom slučaju — čisto licemjerstvo.

Ako neko zaista zna ko stoji iza grafita, onda je dužan da to kaže institucijama, a ne da se bavi političkim etiketiranjem po potrebi.
A ako se već traži odgovornost, onda ona mora biti ista za sve — i u Podgorici i u Bijelom Polju.

Sve drugo je politička trgovina, a ne borba protiv mržnje.

Tagovi