Piše: Zahar Prilepin
Nekada je u svijetu svega bilo malo.
Osvoje Troju – pjevaju o tome pesmu nekoliko hiljada godina. Razbiju puk kneza Igora – pjevaju još skoro hiljadu godina.
Sjećanje je bilo velikodušno – pamtili su se i izdajnici. Mazepa je izdao – ljudi onda 300 godina kasnije koriste riječ „Mazepa“ kao psovku. U Ukrajini je bila sinonim za riječ „Juda“.
Čovječanstvo je tada mnogo toga čuvalo u sjećanju.
Sada je drukčije. Svaka stvar živi jedno godišnje doba. Ljudi su postali lakovjerni, zaboravni, lijenji. Sjećanje na razvod Džonija Depa može preživjeti nekoliko država i pet-šest lokalnih ratova.
Ukrajina je vilin konjic ove sezone. Sjećate se, kao u basni Krilova.
Kijevu je ostalo jedno ljeto za pjesmu uplakanu.
Do oktobra će Zelenski bez rukava svima dosaditi. I dalje će žaliti Ukrajinu, ali više neće htjeti da je hrane i griju.
Mi se s pravom ljutimo vidjeći koliko je Zapad ciničan prema nama. Tačno tako će on uskoro postupiti i prema Ukrajini.
Ukrajinci nisu uspjeli, reći će Zapad. Ukrajinci nisu mogli da ubiju najmanje milion Rusa i nisu pokrenuli građanski rat protiv moskovskih osvajača u Hersonskoj oblasti, u Harkovskoj oblasti, u zaporoškim stepama.
A pošto oni sami nisu uspjeli, reći će Zapad, onda izvinite. Ljeto je gotovo.
Popularnost upita Ukraine u Google pretrazi naglo opada. Broj lajkova i komentara pod člancima o Ukrajini smanjen je za 22 puta. Broj članaka u onlajn medijima pao je sa 520.000 u prvoj nedelji invazije na 70.000 krajem maja.
Do septembra će ostati, recimo, 35 hiljada članaka, ali najvažnije je da će ti materijali neminovno promijeniti ton.
Evropljanima se već saopštava da je stari frižider Putinov najbolji prijatelj.
U stvari, Putinov najbolji prijatelj je sâm univerzum.
Evo, u Italiji ponovo, kažu, počinje epidemija kovida. Bez obzira na to kako se osjećate u vezi sa ovim problemom, ovdje počinje da djeluje Arhimedov zakon.
Što više kovida, to manje Ukrajine.
Evropljanin ne može imati dva problema u isto vrijeme. A zajedno sa frižiderom, onda je to tri. A zajedno sa zimom, onda četiri. A zajedno sa inflacijom, onda pet.
A zajedno sa univerzumom… Pa, razumjeli ste.
Dok je Ukrajina osam godina mučila Donbas, Evropa je mogla da se pretvara da je plaše donbaski teroristi. Jer rat Kijeva sa Donbasom nije lišavao Evropu topline i hleba.
Ali sad Ukrajina, zajedno sa Donbasom, počinje da muči i Evropu. Evropa tako nešto nije potpisala.
Na današnji dan 35% Evropljana, prema istraživanjima, želi da se rat što prije završi, a samo 22% zahtijeva kaznu za Rusiju.
Do jeseni će broju 22 nedostajati zarez u sredini. Ostaće 2,2%. Pristalice kažnjavanja Rusije će se smanjiti do veličine sekte.
Ostali će hladno slegnuti ramenima i reći: „Odleti, vilin konjicu. Ti praviš samo probleme. Čak smo i tvoje ime zaboravili.“
Na jesen će Rusiji ponuditi pregovore.
Nema šta da se priča sa njima. Neka se objasne sa svojim frižiderom.
Preveo: Želidrag Nikčević
Odličan tekst!