Diplomata i bivši ministar spoljnih poslova Miodrag Lekić (Demos), ocjenjuje da se u “odavno internacionalizovanim prilikama” pojedinačne države, pa i Crna Gora, ne smiju zatvarati, već aktivno učestvovati u međunarodnom životu. Međutim, podvlači da u svemu tome treba “naći mjeru”.

On je to kazao u kontekstu nedavno potpisanog sporazuma između Pokreta Evropa sad i dijela opozicije a kojim se traži mišljenje od strane Venecijanske komisije po pitanju penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

“S jedne strane, između otvorene i korisne međunarodne saradnje, i s druge – zadržavanja svog glasa, interesa, identiteta, i u krajnjem – dostojanstva’’, rekao je Lekić, dodajući da smatra da Crna Gora tu mjeru “gubi u novijoj istoriji i pored nekih pozitivnih rezultata”.

Lekić navodi da odgađanje i seljenje problema na arbitraže van zemlje, “čak i onog nevjerovatnog – da li je jedna sutkinja ispunila uslove za penziju” – nije rješenje, te da još manje stvara sliku ozbiljne, zrele države i njenih institucija.

Kaže i da su poslije 30. avgusta 2020, kad je pala trodecenijska vlast DPS-a, dvije vlade sastavljane “ne prema domaćem Ustavu, već spolja”, da je u pravljenju jedne od njih učestvovao “neki prevarant s lažnim diplomatskim pasošem’, dok su vladu “s povratkom DPS-a – sastavljale druge vaninstitucionalne osobe”.

’’Ne mislim da blokade u finkcionisanju ustavno-pravno-političkog sistema treba razriješavati na međunarodnim instancama. Možda ponekad, nikada kao pravilo, što kod nas uzima maha. Ako je tako, onda i Šavnik (u kom izbori traju dvije i po godine prim. aut) kao konkretan zaplet, ali i kao mataforu za crnogorske blokade, treba poslati negdje u svijet na neku analizu. Kad je već tako, onda vjerovatno i sve nas, zajedno sa Šavnikom’’, poručio je Lekić.

Tagovi