Lekić da javno pozove lidere DF-a u Vladu!

Piše: Predrag Petrović

Teško je naći bolji opis Demokratskog fronta od toga da je satkan od neke neviđene stamenosti, skromnosti i otmenosti. Stamenost je dokazao za svih proteklih više od deset godina postojanja, izdržao neviđenu troturu od bivšeg režima koja je doživjela svoju kuliminaciju u namještenoj aferi ,,Državni udar“.  Kada je režim 2016. godine shvatio da će biti poražen, pokušao je da ugasi DF kao politički subjekat, a njegove lidere skloni iz političkog života.  Nijesu bili mnogo bolji ni neki koji su zahvaljujući DF-u došli na vlast 2020. godine. Na čelu sa Zdravkom Krivokapićem, pod navodnim opravdanjem trenutne političke nepodobnosti, opet je bio na sceni udar na DF i njegove lidere. Sve su to izdržali i danas su jači nego ikad prije. To je u političkoj praksi nezabilježen fenomen.

U svijetlu svih tih događanja i nasrtaja DF je ostao dosledan. Strpljivo su djelovali, u maniru otmenih i nepotkupljivih i danas su dočekali da im se prizna, da su ostajući na principima borbe protiv kriminala i korupcije i antirežimskog stanovišta, jedini kojima se mora priznati da nijesu lutali.  To im, priznaju i oni koji su nekada odlazili iz DF-a sa nadom da će navlačenjem bijelih rukavica i navodnih diplomatskih manira politički profitirati, kao i oni koji su poslije tridesetog avgusta tražili i probali sa drugim političkim partnerima, ali su i jedni i drugi jedva izvuklii ,,živu glavu“ iz svih tih tumaranja.  Svi ti partneri, sagledavajući političku stvarnost, danas kada dobrovoljno iskazuju želju da naprave politički dogovor sa DF-om ne smiju da zaborave samo jednu stvar, a to je da popuštanje i kompromisi koje je DF činio u protekle dvije godine ipak ima granice.  Od nekoga ko će sa 50% glasova podržati izbori 44.Vlade, a za uzvrat pristati da za to dobije samo mjesto predsjednika Skupštine, potpredsjednika vlade i par ministarstava ne može se tražiti da pravi dodatne ustupke.

Na velikom ispitu je mandatar, koji dolazi iz male stranke i nešto jače koalicije ali politički više nego duplo slabije od DF-a, da povjereni mandat iskoristi na dobrobit svih onih koji su 30. avgusta glasali za promjene. Poslije svih eksperimenata i uslovljavanja mora pogledati istini u oči i sastaviti Vladu. Vjerujem da je sada jedan od onih odlučnih momenata kada treba on da traži da lideri fronta uđu u Vladu i tako sačuva bar dio odraza volje građana od tridesetog avgusta. Ne da to oni traže nego da ih baš on javno i glasno pozove.

To ne treba da radi zbog obaveze prema njima koji su ga 2012. godine vratili u aktivni politički život postavljajući ga za predsjednika DF-a. Ne treba to da radi ni zbog poštenog i korektnog odnosa, nego zato što je to mudar politički potez, a i vrijeme je da ključni nosioci promjena vlasti u Crnoj Gori, posle tolikog vremena provedenog u opoziciji, dobiju priliku da pokažu šta mogu da urade na popravljanju ukupnih prilika u ovoj zemlji.  To je važan test za mandatara i čitavo društvo jer ćemo tada znati da li i ovu Vladu sastavlja neka viša inostrana sila ili je ona rezultat velike narodne pobjede nad režimom Mila Đukanovića.

Svi oni koji dobrovoljno uđu u pregovore i zanoće sa dogovorenim konceptom, a probude se sa nečim drugim osuđeni su na politički neuspjeh i propast pregovora.
DF je u protekloj deceniji pokazao da je dostojan svakog dobijenog glasa na izborima, kako je to rekao Duško Radović ,,Skromnost nije za svakoga. Ona lepo stoji samo onima koji bi imali zbog čega biti neskromni”.

Trenutak je da se vidi da li se i za i ostale iz parlamentarne većine može reći da su skromni i da li im ona lijepo stoji.