Lider Socijaldemokratske partije Ranko Krivokapić rekao je da je u Crnoj Gori urušen parlament i time ustavni sistem podjele vlasti, hapšenjem poslanika Nebojše Medojevića, koga je štitio imunitet. Ni Milan Knežević po logici dešavanja, objašnjava bivši predsjednik Skupštine, nije zaštićen u zgradi parlamenta od nasilja sudsko – tužilačke vlasti.
“Nikad se nije desilo da se poslanici lišavaju slobode, čak ni u novijoj posleratnoj istoriji Crne Gore, a da o tome ne odlučuje parlament. Kada smo pisali Ustav trudio sam se da držimo iste formulacije kao iz Ustava iz prethodnih ustava kako bismo pokazivali ustavni kontinuitet Crne Gore i potpuni imunitet poslanika, osim u jednom slučaju, ako je zatečen u krivičnom djelu koje je kažnjivo preko pet godina”, rekao je Krivokapić “Vijestima”.
On navodi da je odluka Višeg suda da se Medojević i Milan Knežević pošalju u zatvor dio procesa “zatvaranja javnosti”, koji je započeo izjavama iz vrha DPS-a o “parlamentarnoj dikataturi”.
“Parlamet ne čine zidovi zgrade već duh koji u njemu vlada, njegova snaga je u onome što je narodna volja prenešena na poslanike koji mogu da govore slobodno i ono što glasno ne smiju reći građani. Pogotovu u zarobljenim državama po nalazu EU i u auotiokratijama kakva je Crna Gora već izvjestan period.
Cilj rušenja parlamenta je iskazan kroz već čuvenu formulaciju DPS-a da vlada “parlamentarna dikatura”, jer je on samostalno donosio odluke oko Tare, Termoelektrane…, kad je spriječavana pohara narodnih dobara Crne Gore. I cilj je ostvaren kroz parlamentarnu korupciju najprije kupovinom dijelova SDP-a i posle uništenja Pozitivne i kupovine Darka Pajovića. To su dva primjera najdrastičnije političke korupcije”, rekao je lider SDP-a i poslanik te partije.
Krivokapić navodi da “parlament više ne funkcioniše kao nezavisna, ključna grana vlasti, jedina koja je neposredno birana”.
”Skupština je sada kao radno tijelo DPS-a, odnosno aminuje sve odluke koje se donesu u okviru DPS-a, a poslanici su svedeni da diskutuju ali ne odlučuju – ukrasnu ulogu. Neizbježna je onda sledeća faza – ovaj obračun sa opozicijom kršenjem Ustava. Očigledno je da nisu imali hrabrosti da paralament odluči o imunitetu, ni formalno parlamentrana većina ne smije pustiti ni raspravu a kamoli braniti ustavnu dužnost Skupštine Cren Gore. Parlament gubi i tu posljednju odbranu institucije od drugih moćnijih grana vlasti koje posjeduju silu i novac, sada sve više van ikakve stvarne ustavne kontrole. Ustav kao riječ i znači ustaviti samovolju bilo koje vlasti”, kaže Krivokapić.
On navodi da je posebno paradoksalno što se ovakve stvari nisu dešavale ni u vrijeme 90-ih:
“U Beogradu 1994. godine, kad je Šešelj imao 40 pod oružjem poslanika, njemu ste mogli reći da je ratni zločinac a da ni jedan sudija i tužilac Miloševića nije razmišljao da pokrene postupak protiv poslanika SDP-a i to ‘separatističkih poslanika’ koji zagovaraju nezavisnost Crne Gore. Kod Miloševića se nije moglo desiti ovo što se sad dešava u ustavnom i pravnom sistemu Crne Gore. Demokrartija u Crnoj Gori rapidno nazaduje Crna Gora iz jedne meke autokrarije prelazi u čvrstu autokratiju sile. Zarobljena država sile i nasilja protiv slobodne javne riječi, to su te opasnosti ka kojima se Crna Gora kreće u magnovenju ove vlasti. Kad pogledate čitav Balkan, videćete ina poslednjem Samitu EU u Sofijie – da je srž svih problema urušavanaje demokartije i vladavine prava, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tu se dokazuje patriotizam jer ne zavisi boljitak naših država ni od koga nego od stvaranje demoratske – poštene društvene elite – prije svega vlasti,”, kaže on.