Krenulo potpisivanje peticije: Kuči traže izmještanje spomenika vojvodi Mirku
Sa inicijativom izmještanja spomenika Mirku Petroviću sa Centralnog trga u Podgorici će biti upoznati predstavnici državnih institucija Crne Gore, Gradski parlament Podgorice i javnost, navodi se iz Organizacionog odbora Kuča i prijatelja Kuča.
Pripremajući se za prikupljanje potpisa za peticiju kojom će se zahtijevati izmještanje spomenika vojvodi Mirku Petroviću sa Centralnog trga u Podgorici, Organizacioni odbor Kuča i prijatelja Kuča javno saopštava obrazloženje inicijative koju prenosimo u cjelosti:
„Braćo i sestre Kuči,
Svaka mudra i čestita vlast upravlja se interesima naroda u čije ime vlada i kome služi, naročito vodeći računa da ne pozleđuje stare i duboke rane u kolektivnom pamćenju i ne podstiče nove omraze i podjele.
Nažalost, bivši režim u Crnoj Gori je decenijama vladao na bratskim zavadama i ideološkim, nacionalnim, vjerskim i plemenskim antagonizmima, podstičući ih i sijući mržnju i netrepeljivost među građanima.
Podizanje spornog obeliska zlikovcu sakrivenom iza natpisa „I crnogorskim junacima“, nedaleko od spomenika Marku Miljanovu, prvom upravitelju oslobođene Podgorice od Turaka, simbolizuje bahatost vlasti i njenu istrajnost na protivljenju svakom pomirenju prijeko potrebnom narodu, koji je umoran od podjela.
Knjaz Danilo Petrović, koji je stupio na crnogorski presto poslije smrti Petra II Petrovića NJegoša 1851. godine zaveo je strahovladu, koja je kulminirala njegovim krvavim pohodima na nepokorne Brđane što nijesu pristajali na njegove namete i poniženja. Prvo je poveo vojsku na Pipere (1852.), zatim Bjelopavliće (1854.) i najzad na Kuče, u dvije pohare (1855. i 1856.) od kojih je ova druga bila najsvirepija.
Zločinom nad nevinim narodom Kuča, po naredbi knjaza Danila, komandovao je njegov stariji brat vojvoda Mirko.
Ostala su vjerodostojna svjedočanstva o toj strašnoj pohari, među kojima se izdvaja ono što je zapisao Marko Miljanov u svojoj knjizi „Pleme Kuči“.
O toj bestijalnosti Marko Miljanov kaže: „ Ne biše pošteđena ni đeca u kolijevke… Tako i stariji, i bolesnici… Neke su majke kumile i bogoradile vojnike da im dijete ne zakolju, no vojnici, pošto ga zakolju, bačevali su ga u oganj đe kuća gori, i pričaju da je od đeteta zelen plamen.“
Marko Miljanov je zapisao i jedan očajnički krik starca koji upečatljivo svjedoči o nemilosrdnom ponašanju crnogorske vojske „Ne udri brata Srbina, Crnogorče, crn ti obraz, ka ti je…“
Da bi izvršio smotru svog junaštva i podviga u zločinu vojvoda Mirko je naredio da se svima odsijeku glave i nabiju na kolje, kako bi se uvjerio u razmjere zločina, koji je izvršio nad sopstvenim narodom.
Mučno se vraćati na ove zastrašujuće primjere nečojstva i nejunaštva, koji predstavljaju jedne od najmračnijih stranica crnogorske istorije.
Naši preci su oprostili ovaj stravični zločin, što je pokazala veličanstvena i najveća pobjeda koju su Kuči, zajedno sa Brđanima i Crnogorcima izvojevali protiv Turaka u oslobodilačkom ratu na Fundini dvadesetak godina kasnije, ali su nama potomcima ostavili amanet da ovaj zločin nikada ne zaboravimo.
Stoga, braćo i sestre Kuči, tražimo od svih Kuča, ma gdje oni živjeli, ali i svih časnih građana Crne Gore kojima su mrski zločini, ma protiv koga bili, da podrže naš zahtjev o izmještanju obeliska vojvodi Mirku i postave ga na pogodno mjesto, kako čestiti narod ne bi okretao glavu od njega“ , navode iz Organizacionog odbora za izmještanje spomenika vojvodi Mirku sa Trga nezavnisnosti u Podgorici