Piše: Boško Vukićević

Da nema nikakve sumnje da će do kraja sukoba doći uskoro, dokaz je potvrda susreta Trampa i Putina na Aljasci, sljedećeg petka. Upravo je odabir mjesta sastanka znak da će mirovno rješenje biti postignuto.

Čak i površnim poznavaocima geopolitike je jasno da do sastanka ruskog i američkog predsjednika ne bi ni došlo, makar ne u trenutnoj fazi dešavanja, da postizanje mira nije već dogovoreno tokom neformalnih i javnosti nedostupnih razgovora. Tj, Putin ni u kom slučaju ne bi putovao u SAD ukoliko ne postoje unaprijed dogovoreni detalji mirovnog sporazuma koji su za Rusiju prihvatljivi.

Odlazak Putina na Aljasku (nekadašnju rusku, a današnju američku teritoriju) za Rusku Federaciju je predznak postepenog ukidanja američkih, a naknadno i ostalih zapadnih sankcija, kao dijela već utvrđenog „mirovnog paketa“. S druge strane, istorijski susret će za Trampa predstavljati izvanrednu priliku da se potvrdi kao globalni „pismejker“, što je očigledno njegova primarna ambicija (s ciljem dobijanja Nobelove nagrade za mir).

Da se nešto krupno dešava na globalnoj pozornici pokazuju i jučerašnji telefonski razgovori Putina sa kineskim i indijskim predsjednikom, te sa predsjednicima zemalja bivšeg SSSR-a. Putin ih je obavijestio o sastanku na Aljasci i o zvaničnom uspostavljanju multipolarnog svijeta.

Na Evropskoj uniji je istorijska prilika da se priključi ovoj „mirovnoj lokomotivi“ Amerike i Rusije i da ne pokušava da ubjeđuje ukrajinsko rukovodstvo da postoje alternative dostizanju mira. Nadajmo se da će tako i biti.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi