Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista
„Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nijesmo naslijedili od svojih djedova i očeva, nego smo ih pozajmili od svojih potomaka.“ (Tatanka Jotanka (Bik Koji Sjedi), 1831-1890, poglavica indijanskog plemena Lakota)
„…Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rečnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i u životu mog naroda…Dio smo zemlje i ona je dio nas! Ova nam je zemlja sveta…Sve živo dijeli isti dah – životinja, drvo i čovjek…Sve je u svijetu povezano…Nije čovjek tvorac razvoja života, već je samo vlakno u njemu…Naš bog je isti bog…“ (Iz pisma Sijetla (Seattle, oko 1786-1866), poglavice indijanskih plemena Sukvamiša i Duvamiša, predsjedniku SAD, 1854.godine)
„Ja sam rijeka – rijeka je ja.“ (izreka Maora, starosjedilaca Novog Zelanda)
Čovjek je gospodar prirode, ali i njen dio. Svijet se ne može objasniti bez čovjeka, niti je moguće bezlično postojanje prirode. Savršenstvo prirode i čovjeka u njoj svjedoči o Bogotvorcu. Dekartovo „Mislim, dakle, postojim“ treba da prati i „Divim se, dakle, postojim“. Odnos ljudi i prirode je mjera čovječnosti (ekohumanizam). Između čovjeka i prirode treba da vlada simfonija (sklad). To je garancija našeg opstanka.
Svaka čestica je svemir u malom. „Čestice svjetlosti su ispisane note“, govorio je umni Nikola Tesla. Savršene nebeske melodije, dodajemo.
Evo jednog slikovitog primjera poštovanja prirodnog okruženja:
Sjevernoameričko indijansko pleme Dakote, kao izraz svog duhovnog bogatstva, plemenitog odnosa prema prirodi i odavanja počasti Vakatanki (Velikoj Tajni), izvodilo je „sunčani ples“ oko stuba, koji se nalazio u središtu kruga šatora njihovog naselja. Prije početka plesa, jedan od poglavica se izvinjavao drvetu koje će biti posječeno da bi se napravio i postavio stub. I ptice koje su se gnijezdile u njegovoj krošnji molio je da potraže drugi dom.
Nažalost, napredak civilizacije prati narušavanje Božjeg savršenstva, odnosno razaranje životne sredine. Savremeni čovjek samoubičaki uništava prirodu (biodiverzizet) bez presedana u istoriji. Šireći svoj životni prostor, čovjek sužava prostor za život drugih živih bića. A svijet nije stvoren samo za njega. Zato je sprečavanje štetnog dejstva čovjeka na prirodu sveta dužnost i sastavni dio opšte i pojedinačne kulture.
„Rio Tinto Group“ je anglo-australijska, druga po veličini, korporacija za eksploataciju ruda i metala u svijetu. NJena sjedišta su u Londonu i Melburnu i zapošljava oko 45.000 ljudi. Tržišna kapitalizacija (ukupna tržišna vrijednost) njenih akcija iznosi oko 134 milijarde US dolara, a kontroliše bruto imovinu širom svijeta u vrijednosti od oko 81 milijardu US dolara. Nastanak ove kompanije i struktura vlasništva su zamršeni i obavijeni velovima tajni. Vlasnici njenih akcija potiču sa svih kontinenata, osim Antarktika. U javnost su iznošeni podaci da je jedan od vlasnika kompanije i porodica Rotšild (Rotčajld), čije bogatstvo iznosi oko 3.600 milijardi US dolara, što je gotovo ravno BDP-u Njemačke, četvrte ekonomske sile svijeta!
Neslavna je istorija ove kompanije. Već se suočavala sa brojnim optužbama da svuda gdje eksploatiše ostavlja pustoš, odnosno da uništava životnu sredinu i bezobzirno krši ljudska prava, te da do unosnih poslova dolazi i putem podmićivanja pripadnika državne vlasti. A koliki je koruptivni (potkupljivački) potencijal ove kompanije, pokazuje i podatak da je njen prihod u 2020.godini, iznosio je 44,61 milijardu US dolara, što je samo za 9,5 milijardi US dolara manje od BDP Srbije za tu godinu! Neto profit kompanije, u istoj godini, iznosio je oko 10,4 milijarde US dolara.
I izvršni direktor „Rio Tinto“-a, za rudu gvožđa, priznao je da kompanija „nije ponosna na svoju istoriju“!
Još 2004.godine, istražujući oblast zapadne Srbije, „Rio Tinto“, uz dozvolu tadašnje državne vlasti, otkrio je novu rudu – jadarit, jedinjenje metala litijuma i bora. A litijum je osnovna komponenta u proizvodnji mobilnih telefona, prenosivih kompjutera i električnih automobila. . Iako još nijesu urađene, ni ekološke studije, ni studije izvodljivosti, „Rio Tinto“ prazni sela u plodnoj dolini Jadra, u lozničkom kraju.
Međutim, prilikom eksploatacije jadarita, nije moguće izbjeći „ekološku bombu“, ekocid- uništenje životne sredine, odnosno zagađenje zemlje i vazduha, a prije svega, vodotokova sliva rijeke Drine teškim metalima i sumpornim kisjelinama.
Zato podržavam proteste građana Srbije i njihove odlučne zahtjeve da se „Rio Tinto“-u i sličnim kompanijama ne dozvoli da pustoše Srbiju. Šteta koja se pričini zdravoj životnoj sredini nikada se više ne može ispraviti. Građani i vlast imaju i ustavnu obavezu na ekološko postupanje.
U članu 74 (Zdrava životna sredina) Ustava Republike Srbije propisano je:
„Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno obavještavanje o njenom stanju.
Svako, a posebno Republika Srbija i autonomna pokrajina, odgovoran je za zaštitu životne sredine.
Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu.“
Javnost (građani) imaju neotuđivo pravo da budu upoznati, a nadležni pravosudni organi i obavezu da procesuiraju i spriječe kriminalno postupanje pojedinih pripadnika vlasti Srbije, od 2004.godine do dana današnjeg, u vezi dozvole „Rio Tinto“-u i drugim stranim megakompanijama da od Srbije prave ekološku pustinju. Takođe, neophodno je ispitati da li je bilo i njihovog koruptivnog ponašanja.
