Piše Boško Vukićević
Javno obećanje nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda da „neće nikad progovoriti“ – pa ni u slučaju da bude osuđena na dugogodišnju robiju – može iznenaditi samo krajnje naivne posmatrače istorijata DPS-a i nekadašnjih institucija.
Upravo ovakva domaća vrsta sicilijanske „omerte“, kojom se nekadašnji kriminogeni i nakaradni sistem, njegov šef i pajtaši, brane do „posljednjeg daha“, obrazac je ponašanja i današnjeg, navodno podmlađenog rukovodstva DPS-a.
Podsjetiću, novo rukovodstvo Demokratske partije socijalista sa neshvatljivom, mazohističkom upornošću odbija da napravi diskontinuitet sa kriminogenim istorijatom te organizacije tokom decenija diktature. Ne ulazeći u stvarne razloge takve „omerte“, kojom se njeni kreatori samoproglasavaju čuvarima „časti i obraza“ (kao u slučaju Medenice) – tj. da li se radi o strahu od bivšeg vođe, sramoti ili nečem trećem – njeni politički efekti su razarajući za DPS. Iz prostog razloga: odsustvo diskontinuiteta, reforma i suočavanja sa mračnom prošlošću, od te stranke pravi entitet sa nepostojećim koalicionim kapacitetom. U takvom razvoju situacije apsolutno je nebitno da li ta partija ima 10, 20 ili 30% podrške u biračkom tijelu – ona ni u jednoj jedinoj mogućoj varijanti ne može biti vlast.
Naivnima može zvučati apsurdno, ali aktuelna vlast može samo da „zahvaljuje nebesima“ što je ovaj i ovakav, nereformisani DPS, ubjedljivo najjača opoziciona snaga. DPS je garant nesmjenjivosti današnje vlasti, koliko god ona bila heterogena. Drugim riječima, moguće su određene prekompozicije odnosa snaga u okviru vlasti, ali ne i njen pad, dok god je ovakav DPS predvodnik opozicije.
Zamislimo koliko paradoksalno zvuči kada nereformisani DPS – koji od zakona i Ustava više poštuje „običajno pravo“ i „omertu“ – govori o korupciji u današnjoj Crnoj Gori, o kriminalu, o biračkim spiskovima, o podjelama? Tj. o svim onim stvarima u kojima su bili „šampioni“ i kojima se, sve su prilike, i danas ponose. To zvuči poput vica. Ti ljudi nam pričaju viceve.
S druge strane, koliko god to dobro zvučalo za aktuelnu vlast i njenu nesmjenjivost – za demokratizaciju društva nije dobra situacija kada je opozicija u nekoj državi u ovakvom stanju. Odnosno, odgovorna i kredibilna opozicija, osim toga što je alternativa vlasti, predstavlja i neku vrstu korektivnog faktora, garant da oni koji su na čelu ne mogu baš da rade šta god im se prohtije. Stoga, nestanak ovog i ovakvog DPS-a, kao značajnog faktora na političkoj sceni Crne Gore, obezbijediće mogućnost smjenjivosti vlasti, jačanje demokratije, institucija i pravne države.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
