U opštoj histeriji i svjetskom ludilu zvanom koronavirus najvažnije je ne podleći kolektivnom načinu razmišljanja. A bojim se da već polako, a tek smo u prvoj nedelji, većina od nas počinje da se ponaša kao roboti, koji hipnotisani, sjede za kompjuterom i šeruju svaku, ama baš svaku vijest koja im se svjesno servira na internet meniju. Tako svjesno ili ne, postajemo, besplatni prenosioci informacija koje neki, opet, svjesno, žele da plasiraju javnosti. Postali smo, većina od nas, za nedelju dana, kao džuboks neke svjetske korporacije, koja nas na daljinu, svakog časa, može aktivirati i usmjeriti u pravcu koji oni žele.
Mozak smo, nažalost, isključili, ni logički više ne razmišljamo i nijesmo svjesni da smo ovakvi, rasijani, u panici i strahu, idealna smjesa za oblikovanje. Ako su nam rekli da sjedimo doma, nijesu nam rekli da visimo na internetu. Ako su nam rekli da se izolujemo, nijesu nam rekli da se priključimo svjetskom ili evropskom kolektivnom ludilu u širenju panike i straha. Ili su nam možda i to rekli, a mi to nijesmo registrovali, od sopstvenog straha.
Zato, i u ovim trenucima treba ostati priseban, misliti svojom glavom, a ne glavom svjetskih ili lokalnih političara i državnika. Ako već moramo da budemo kući, a moramo, onda ne moramo da buljimo u televizor i da iz minuta u minut, okrećemo kanale i tražimo novi podatak o koronavirusu. Ne moramo da visimo na internetu i čitamo zarazne vijesti o koronavirusu koje dalje šerujemo i sve ostale oko sebe, svjesno ili ne, zaglupljujemo i pravimo robotima.
I nije sporno da je koronavirus opasan virus. Ali je opasnije gore navedeno naše ponašanje od bilo kojeg virusa. Preživjeli su naši preci opasnije stvari. I viruse i epidemije. I zaraze i tuberkolozu. I ratove. I glad i nemaštinu. I Krf i Mojkovac. I Skadar i Bregalnicu. Preživjeli i nadživjeli.
I zamislite, sve to su preživjeli bez televizora i interneta. I bez Fejsbuka, Tvitera i Instagrama. Jer su mislili svojom glavom. Jer, su se uzdali “u se i u svoje kljuse“. Nijesu čekali da im bilo ko šta predloži ili sugeriše. Nijesu zavili od drugog, nego samo od sebe samih. Nijesu šerovali, nego su se borili protiv gladi, bolesti, virusa i ratova. I pobijedili. Sve to i sve svoje neprijatelje, koji nam se prodaju danas za prijatelje.
Neko, očito, želi da se baš tako ponašamo. Da budemo idealan plastelin u njihovom prljavim rukama. I u njihovom prljavim naumima. Žele mnogi da budemo rijeka zombija koja će da se pali i gasi na taster. Da isključimo mozak, a da uključimo Fejsbuk ili Tviter.
I već smo na pravom putu da više vjerujemo drugima nego sebi. Da mozak ne koristimo, a da internet misli umjesto nas. Out je misliti svojom glavom, a In je šerovati tuđe misli. Ne upadajte u kolektivne akcije, budite sami kreatori, a ne samo puki izvršioci onoga što vam se servira. A sa tog puta na koji smo svi kolektivno krenuli prije nedelju dana, povratka nema. Zaštitite prvo sebe, a tako ćete i svijet oko sebe. U pamet se, dok još ima vremena, a ono uveliko curi!
Redakcija Borbe
