Kako se kraj godine približava, tako i pristižu rokovi za početak izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Zećani su izašli na referendum, izlaznost je bila preko 60% a dogodilo se nešto što se gotovo nikada nije dogodilo u istoriji crnogorske demokratije – gotovo jednoglasno je izglasano da se Zećani protive izgradnji tzv. kolektora na svojoj teritoriji.

To nije spriječilo prorežimske portale da ponovo pokrenu ofanzivo na ovo malo zetsko selo i na najmlađu crnogorsku opštinu udarajući na budžet građana i govoreći da će Podgorica bankrotirati ukoliko se ne ispune rokovi za izgradnju postrojenja o kom se govori gotovo 20 godina.

Međutim, predstavnici Glavnog grada, u faktički svakom mandatu, su itekako kontradiktorni. Na početku, čula se priča da će šteta biti enormnih 30 miliona evra. Kako se klupko raspetljavalo, počelo je da se maše sa cifrom od 100 miliona evra a vjerovali ili ne, trenutna konstelacija stvari koja pokušava da se prikaže građanima Podgorice je da će šteta biti – 212 miliona evra!

Tako je televizija svih građana Podgorice, PGTV objavila tekst gdje se analiziraju potraživanja koja bi pristigla Glavnom gradu od strane inostranih partnera te navode da bi KfW banci išlo 35 miliona evra penala, te 33 miliona evra grantova Evropske unije a što su bila bespovratna sredstva za najveći ekološki projekat, morali bi vratiti i vrijednost ugovorene opreme od kompanije Kuzu koji je 47 miliona, a još nevjerovatnih 97 miliona evra štete bi predstavljao odštetni zahtjev francuske kompanije Veolija u slučaju izmjene lokacije postrojenja a što proizilazi narušavanjem uslova tendera.

„Dakle, 212 miliona evra je ukupni iznos bez kojeg bi mogao ostati Glavni grad ukoliko se ekološko postrojenje u Botunu ne izgradi. O kolikom novcu je riječ najbolje svjedoči činjenica da je budžet Podgorice za narednu godinu projektovan na 160,5 miliona eura“, pišu prorežimski portali. U nastavku se čak i dodaje da bi aktiviranjem odštetnih zahtjeva moglo praktično dovesti do bankrota Glavnog grada a što bi za posljedicu imalo obustavu isplata zarada zaposlenih i socijalnih davanja, ukidanje besplatnog javnog prevoza, stopiranje infrastrukturnih projekata, gašenje preduzeća i institucija, masovna otpuštanja kao i probleme u održavanju i čistoći a da bi posljedice osjetile i okolne opštine ali i cijela država zbog nemogućnosti zatvaranja poglavlja 27 koje se odnosi na ekologiju i životnu sredinu“, dodaju ovi mediji.

A sada da izađemo iz sfere najavljene kataklizme i katastrofe koja je ravna onoj nuklearnoj ukoliko se pomenuto postrojenje ne izgradi. Ovakvi metodi funkcionisanja ravni su propagandi nekadašnjeg DPS-a da Srbi i Rusi žele da unište državu Crnu Goru te je jasan modus operandi koji je iz iste branše kao i farsa oko lažnog državnog udara, prikrivanje afere Koverta, te demonizacija Srpske pravoslavne crkve tokom litija 2020. godine.

Krenimo redom.

Prije svega, nevjerovatni su pokušaji pojedinih medija da satanizuju građane Zete koji su, ne svojom voljom, već voljom parlamentarne većine koja je podržavala 43. Vladu Crne Gore na čelu sa Dritanom Abazovićem, a koju je podržavao DPS, dobili Opštinu prije tri godine a sve u predvečerju lokalnih izbora u Podgorici gdje je nekadašnji „PGmayor“ Ivan Vuković učinio faktički sve ne bi li sačuvao vlast u Glavnom gradu. Koliko im je bio bitan taj izborni proces dovoljno govori da su izbori te godine bili odloženi te da je Zeta postala samostalna opština. Mogli su se tada čuti glasovi da se ovo uradilo kako bi se spriječila kandidatura lidera DNP-a Milana Kneževića na podgoričkim izborima, ali i da se otcijepi jedna jaka glasačka baza nekadašnje opozicije ne bi li se pomoglo Vukoviću da ostane na vlasti u Podgorici. Politika je svakako uvijek trgovina gdje će svako imati neki svoj određeni interes, međutim, to nije bilo dovoljno da Vuković opstane na vlasti. Jedinstveni PES na čelu sa Jakovom Milatovićem, Demokratska Crna Gora i koalicija ZBPG odnijeli su ubjedljivu pobjedu u Glavnom gradu i formirali vlast zajedno sa GP URA. Kasnije političke turbulencije u Glavnom gradu su itekako poznate.

Međutim, ta odluka dovela je do problema oko razgraničenja koji i dalje nije riješen. Isto se dešava i sa Opštinom Tuzi kada je DPS učinio sličnu stvar i otpcijepio nekada gradsku opštinu u zasebnu jedinicu i jednostavno kreirao problem koji je naizgled nerješiv. Tako se došlo i do situacije sa kolektorom u Botunu. U momentu potpisivanja ugovora, Zeta je bila dio Glavnog grada, ali i tada su se mještani Botuna bunili protiv izgradnje postrojenja i poručili da će životima braniti pravo na svoj đedovinu i na svjež vazduh. Sada se pogotovo komplikuje situacija kada je došlo do odvajanja Zete od Podgorice a gdje je Botun predmet razgraničenja. Još komplikovanija situacija je ta da Podgorica sada treba da gradi kolektor na potencijalnoj teritoriji druge opštine, u čuvenoj industrijskoj zoni, ali ono što je problematično jeste činjenica da su mještani tu posjedovali kuće i prije nego je industrijska zona to postala.

Sad, ukoliko postoji jednoglasan odgovor ne samo mještana Botuna, već i građana Zete, to je fakt koji se ne može ignorisati. Upravo ta Evropska unija na koju se svi pozivaju baštini tekovine poštovanja ljudskih prava na slobodno izražavanje i na sopstveni stav, a ukoliko je toliko protivljenje građana, valjda je potrebno da Glavni grad uvaži da postoji problematika te da organizuje razgovore sa mještanima Botuna a gdje bi uvažili njihove zahtjeve.

To se međutim ne događa. Po tvrdnjama mještana, svaka vlast ih je ubjeđivala da je izgradnja kolektora najbolje moguće rješenje kako za njih tako i za Podgoricu i faktički niko nije uvažio njihove zahtjeve da se ne gradi na toj lokaciji.

A sada što se tiče penala. Već nekoliko mjeseci traje besprizorna kampanja da će Podgorica bankrotirati ukoliko se kolektor ne počne graditi do kraja godine a što je prethodno navedeno u tekstu. Međutim, gotovo nerealno ispada da ni banke, a pogotovo Evropska unija koja je dala grantove, ne uvažavaju mišljenje građana Botuna te ne raspišu novi tender na lokaciji koja bi bila prihvatljiva kako Podgorici, tako i građanima Zete. Nemoguće je da postoji toliko komplikovana procedura koja je toliko striktna da se ne može uvažiti volja mještana Botuna da se još jedan zagađivač gradi upravo u ovom malom zetskom selu, pored postojećeg KAP-a i bazena crvenog mulja. Upravo u momentu kada je došla voda do poda, Vlada se sjetila da da garancije da će sanirati pomenuti otrovni bazen a sve kako bi se eventualno još jedan zagađivač mogao pustiti u rad što predstavlja klasično vrijeđanje zdravog razuma.

Stoga, nevjerovatno je da predstavnici Glavnog grada ne mogu iskomunicirati sa stranim partnerima ne bi li pronašli rješenje i uvažili mišljenje građana Zete a na čijoj teritoriji je i potrebno izgraditi ovo postrojenje već kreću u još jednu medijsku kampanju koja je očigledno propala. Kako će se ova saga završiti – znaćemo u narednih 15 dana do Nove godine. A svakako, ukoliko je potrebno platiti tolike penale, itekako postoji rješenje. Nekadašnji opozicionari su u mnogo navrata govorili o malverzacijama bivšeg režima, te sticanja enormne dobiti od kriminalnih djelatnosti. Hipotetički, ukoliko bi država Crna Gora to istražila, ali i istražila imovinu kriminalnih klanova, lako bi se mogli platiti svi penali koji bi pristizali od strane svih pomenutih adresa. To svakako neće biti lak posao, ali svakako lakši nego insistiranje na gradnji u Botunu od koje, dok je mještana Botuna i Zete, očigledno neće biti.

Tagovi