Piše: Boško Vukićević
Zbližavanje Amerike i Rusije, koje je u toku, nešto je u tolikoj mjeri nesvakidašnje i iznenađujuće da se s pravom može nazvati revolucijom u okviru međunarodnog poretka koji je zasnovan nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Uzroci i ciljevi takvog zbližavanja mogu biti predmet dublje analize, a u ovoj prilici ću se ograničiti na primarne efekte nove američke politike, protivne politikama „jastrebova“ kolektivnog Zapada, koji se svojski trude da izazovu globalni rat.
Dakle, pomenuto zbližavanje ne može dovesti do uspostavljanja strateških partnerskih odnosa između dvije supersile (niti ugroziti partnerstvo Rusije i Kine, kako bandoglavo najavljuju neki neznaveni komentatori), ali prekid američko-ruskih neprijateljstava je sam po sebi dovoljan da izazove pozitivan globalni efekat koji zaustavlja izbijanje Trećeg svjetskog rata. Osim toga, američka strana već predlaže dogovor o drastičnom ograničavanju vojnih potencijala SAD i Rusije, ali i Kine. Pominje se i ideja o vojnoj denuklearizaciji planete.
Najviše razloga za zadovoljstvo sveobuhvatnom mirovnom inicijativom trebalo bi da ima Evropa, koja bi u slučaju bilo kakvog šireg sukoba bila najizloženije područje za ratna dejstva. No, kako vidimo, u Evropskoj uniji i dalje postoje političke elite koje se oštro protive američko-ruskom zbližavanju i mirovnoj inicijativi Trampa i Putina. Takve elite ne mogu da se oslobode mentaliteta „starog svijeta“ (tj. prethodnih američkih administracija) i one „po difoltu“ prihvataju koncepciju prema kojoj je Rusija vječiti neprijatelj sa kojim se mora ratovati u bliskoj budućnosti. One ne razumiju pogubnost takve koncepcije, prvenstveno za evropski kontinent. Željele bi da ratuju sa najvećom vojnom silom, ali ne shvataju da im nedostaje ljudstva i tehnike za takav zlosrećni poduhvat. Da li je zatucanost i kratkovidost takvih krugova rezultat djelovanja ratnohuškačkog lobija – koji ima za plan depopulaciju Evrope i planete – vrijeme će pokazati.
Kao osnovni razlog za protivljenje Trampovoj mirovnoj inicijativi, pomenute političke elite (uz svoje crnogorske imitatore iz svijeta politike, NVO i medija) – navode odbranu demokratije i ljudskih prava (tj. navodno kršenje istih u Rusiji i Trampovoj Americi). Kako bih istakao hipokriziju i dvostruke standarde takve postavke, istaći ću tek nekolika primjera u kojima su pomenuti politički, NVO i medijski krugovi u Crnoj Gori sramotno ćutali na drastično kršenje ljudskih prava i demokratskih načela u novijoj istoriji. Dakle, ćutali su:
– kada su u Ukrajini ljudi živi spaljivani u Odesi, kada je ubijano i protjerivano ruskojezičko stanovništvo, kada su zabranjivane određene političke partije koje se protive ratu, kada je zabranjena kanonska pravoslavna crkva;
– kada je SRJ besomučno bombardovana tokom višemjesečne ratne kampanje bez mandata UN;
– kada su golom silom uklanjani bliskoistočni režimi, uz ogromne civilne žrtve.
Dakle, dati krugovi NEMAJU PRAVA, moralnog niti bilo kojeg drugog, da pričaju o kršenju demokratije i ljudskih prava.
Na kraju, čvrsto sam uvjeren da će globalna mirovna inicijativa imati uspjeha, između ostalog i iz razloga što u samoj Evropskoj uniji svakodnevno jačaju snage koje su za mir i za prekid neprijateljstava sa Ruskom Federacijom. Vrijeme je za mir.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
