Rik je dobar čovjek, prokomentarisao je američki predsjednik Donald Tramp dok je potpisivao izvršno naređenje kojim se bivši američki izaslanik za dijalog Beograda i Prištine Ričard Grenel imenuje na mjesto američkog izaslanika za specijalne misije.
Otkako je proglašena ubjedljiva pobjeda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD u novembru prošle godine, srpska javnost pita se hoće li se Grenel, kako kažu idejni tvorac Vašingtonskog sporazuma, vratiti na Balkan, u pregovore Beograda i Prištine. Za razliku od prethodnog američkog zvaničnika na tom mjestu, Gabrijela Eskobara, čije ime i lik već blijedi u našem sjećanju, Grenela dobar dio srpske javnosti, pa i najviših državnih funkcionera, dožiljava kao čovjeka dobro upućenog u prilike na Kosmetu.
Prije nego što je ozvaničeno da je postao izaslanik za specijalne misije, i da Tramp želi da mu poveri neke od najvrelijih tačaka na svetu, nabrajajući tu Venecuelu i Sjevernu Koreju, o Grenelu smo naširoko čitali kao o jednom od ljudi koji su dogovarali posao gradnje hotela na mjestu nekadašnjeg Generalštaba u Beogradu. Komentarišući najave da će firma Trampovog zeta Džareda Kušnera graditi luksuzni hotel sa memorijalnim kompleksom na mjestu objekta vojske srušenog u NATO bombardovanju 1999. koje su predvodile SAD, Grenel je rekao da će to biti most prijateljstva.
„Ovaj projekat će na mnogo načina biti most preko tog destruktivnog sukoba, ne samo između Srbije i Amerike posle 1999. godine, već i most između ruševina i prelijepe arhitektonske istorije Beograda mnogo prije toga“, izjavio je Grenel.
Ričard Grenel je konzervativac, prvi otvoreni homoseksualac koji je služio u kabinetu američkog predsjednika, strastveni tviteraš, čovjek koji je navodno dogovorio hapšenje Džulijana Asanža, nagovarao Njemce da ostanu od „Sjevernog toka“, objavio povjerljiva dokumenta o „ruskom miješanju“ u američke izbore, tražio da Priština formira Zajednicu srpskih opština.
Do Bijele kuće i nazad
Put ka Bijeloj kući počeo je da trasira 2001. godine u američkoj diplomatskoj misiji pri Ujedinjenim nacijama, gdje je bio portparol četvorici američkih ambasadora, između ostalog i Džonu Boltonu, kasnijem Trampovom savetniku za nacionalnu bezbjednost i jednom od „jastreba“ američke politike.
Godine 2018, Donald Tramp imenovao ga je za ambasadora SAD u Njemačkoj. Iz ovog dijela biografije, američki mejnstrim mediji i demokrate zamjeraju mu diplomatsku netaktičnost zbog koje je zamalo proglašen personom non grata zbog miješanja u unutrašnja pitanja Nemačke, kako su to okarakterisali u Berlinu. Između ostalog, izjavio je da želi da osnaži evropske konzervativce u borbi protiv „propale politike ljevice“, ali je i pozvao Njemačku da poveća izdatke za odbranu. Zahtjev koji im ispostavlja i danas. Gledano iz naše perspektive, gdje se američki ambasadori pitaju bezmalo šta ćemo danas da ručamo, ove zamjerke izgledaju pomalo djetinjasto i smiješno.
Često se navodi i da se kao ambasador u Berlinu zalagao za obustavljanje gradnje gasovoda „Sjeverni tok“ između Njemačke i Rusije, na šta ga je u julu prošle godine podsjetila i portparol Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova.
Tramp ga je 2020. imenovao za v.d. direktora nacionalne obavještajne službe – pozicija na koju je ostavku dao u maju iste godine. Kao jedan od poslednjih poteza na toj funkciji, skinuo je oznaku tajnosti sa dokumenata obavještajnih službi o navodnom ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore koji je trebalo da ukažu ko je stajao iza namještene istrage. Dokumenta koje je ranije objavio, ukazivala su da istraga obavještajnih službi o navodnom ruskom miješanju u izbore 2016. na kojima je pobijedio Tramp nije bila zasnovana na bilo kakvim dokazima. Američki mejnstrim mediji su ga, međutim, kritikovali što je kompromitovao obavještajnu službu SAD.
Spekulisalo se i da je prilikom hapšenja osnivača „Vikiliksa“ Džulijana Asanža upravo Ričard Grenel postigao dogovor sa vlastima Ekvadora, u čijoj se ambasadi čuveni novinar i uzbunjivač nalazio, da on bude predat britanskim vlastima. Ovaj specijalni zadatak, nezvanično, svom tada ambasadoru u Njemačkoj dodijelio je lično predsjednik Tramp.
Rik i Srbija
Po pitanju Kosova i Metohije, najskuplje srpske riječi i jednih od najdužih srpskih pregovora, Ričard Grenel nerijetko je naginjao ka srpskoj strani. Iako ne treba zaboraviti da je čestitao Dan albanske zastave brojnoj albanskoj dijaspori u SAD, ovih dana veseli nas svojim opaskama o Aljbinu Kurtiju koji se koprca kao riba na suvom nakon Trampove pobjede. Kurti je ne samo otvoreno podržao demokratsku kandidatkinju i ubjedljivu gubitnicu izbora Kamalu Haris, nego je ponosno objavljivao i slike s njom.
Kurtija je, u prethodnom mandatu, Grenel rasformirao za nepuna dva mjeseca. Toliko je, naime, trajala Kurtijeva vlada te 2020, a za njen pad prištinski političar okrivio je upravo američkog izaslanika za dijalog Beograda i Prištine. Ovu funkciju Ričard Grenel obavljao je od 2019. do 2021. godine. Vašingtonski sporazum, koji nikada nije u potpunosti zaživio, bio je navodno njegovo djelo, a u Bijeloj kući potpisali su ga u septembru 2020. predsednik Srbije Aleksandar Vučić i prištinski premijer Avdulah Hoti.
Imao je ideje i kako da se riješi problem imena jezera Gazivode, koje se nalazi i na teritoriji Srbije i na tzv. Kosovu. Polušaljivo, poluozbiljno Grenel je predložio da to bude Jezero Tramp.
U jednoj od prvih objava na Iksu nakon zvaničnog imenovanja za izaslanika za specijalne misije, ponovo se vratio na raskrinkavanje Kurtija opisujući ga kao nepouzdanog čovjeka koji nije blizak prijatelj SAD kao što tvrdi.
https://twitter.com/RichardGrenell/status/1886418809629884697
Protivio se francusko-njemačkom planu, govoreći da ima ranijih sporazuma koje treba ispuniti, zatražio je osudu napada na srpske dječake na Badnji dan 2023, kao i hitno sprovođenje temeljne i nezavisne istrage eksplozije na kanalu Ibar-Lepenac.
Više puta je upozoravao da Bajdenova administracija vodi pogubnu politiku prema Kosmetu, da Kamala Haris i ne zna gde je to, a bivšeg državnog sekretara Entonija Blinkena i savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džejka Salivena optužio je da su lagali o raspoređivanju srpskih vojnika na administrativnoj liniji ističući da se broj srpskih vojnika smanjuje, a ne povećava.
U jednom od poslednjih tvitova obećava da će Trampova administracija nastaviti da radi na rješenju koje će donijeti mir za sve na Balkanu. U intervjuu za jedan američki potkast (Self Centered) u martu prošle godine, dao je svoj recept za efikasnog državnog sekretara.
„Americi treba čvrst šef dilomatije koji će doći za sto i reći: Momci, ako ne riješimo ovo ovdje, ako ne postignemo mir, moram da uzmem ove papire, vratim se u SAD i prebacim to ministru odbrane, koji ne pregovara. On će vas bombardovati“, rekao je Grenel.
Osim što imamo zajedničkog „neprijatelja“ oličenog u liku Aljbina Kurtija, ne treba zaboraviti ni da nam je Grenel pružio podršku preko Iksa i u vrijeme kada se raspravljalo o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici pred Ujedinjenim nacijama.
„Njemci guraju rezoluciju UN da označe genocid 29 godina posle. Ne treba sve ratne zločine označiti kao genocid. Guranje nekih drugih ratnih zločina pod oznaku genocida, slabi ono što je tadašnja njemačka vlada uradila 1941“, napisao je Grenel.
Za sebe je više puta ponovio da ne dobija novac od srpske strane.
Nosilac je Ordena srpske zastave prvog stepena „za istaknute zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Srbije i SAD“.
Našoj zemlji je poručio da je „budućnost Srbije da uvijek bude uz Ameriku, a ne uz Rusiju i Kinu, odnosi između Srbije i SAD će uvijek biti dobri, jer je to nešto što je izvan politike“.
Živi sa partnerom. Ima psa Lolu.
(RT.rs)
