Keramičar na čelu zarđale željeznice

Piše: Saša Smolović

Nema kraja nevjerovatnom kadriranju u javnom sektoru. Ako se to može i zvati kadriranjem?

Svake sedmice novi biser. I svaki novi put još navjerovatnije biranje za najvisočije državne pozicije.

Juče je za direktora Uprave za željeznice Vlada imenovala izvjesnog Denisa Lukača, kadra URE, prije toga Bošnjačke stranke, a prije toga i čitavo vrijeme, kad god je ispalo kakvo zgodno kupatilo ili kuhinja, keramičara po vokaciji.

Do ovih haotičnih i besudnih vremena, kada se članstvom u partiji, još bolje prelijetanjem iz jedne u drugu stranku, narečeni Lukač je radio kao keramičar. I tu nema ništa ni loše ni sporno. Sporno postaje kada članstvom u BS Lukač postaje kadar i kreće njegov uprt uspon.  U naboju kreacije Denis se odlučuje da upiše fakultet. Omaklo mu se što kaže Šobić.

I to ne bilo koji nego elitni – visokoškolsku ustanovu u Donjim Lugama kraj Berana. Tamo je oposlio diplomu menadžera u saobraćaju.

Pošto od „stanojevića“ iz rukovodstva Bošnjačke stranke nije mogao doći u prvi plan i zakučiti kakvu ministarsku poziciju, stan ili koju desetinu hiljada eura nepovratne pozajmnice Milove vlasti, (uzeli već Suljo, Osman, Ervin, Košuta, Klica, Muradif…) Denis je uprtio svoju političku i visokoobrazovnu voluminoznost i preslio u URU.

To je dovelo do njegovog vrtoglavog uzleta pa je ovih dana imenovan za dvije previsoke, ali nespojive, pozicije u željeznici.

I to isti dan. Ovo je cirkus.

Vlada ga imenovala za direktora Uprave za željeznice, a Odbor direktora Održavanja voznih sredstava za izvršnog direktora.

A Denis ćuti, nikome da javi. Stranci makar? Ili je bio na muci šta da odabere, ili je negdje postavljao pločice pa nije bio pri internetu da vidi šta javljaju portali.

Prekomično i za naše tužne neprilike i za našu decenijama, aferama i lopovlukom uništavanu i do zarđalosti zapuštenu željeznicu.

Uz škripu i sve deblju rđu naša željeznica, koja liči na muzej na otvorenom, preživjela je neponovljive: Sava Paraču, Blaža Šabana, Miodraga Gomilanovića, svevremenog Rešada Nuhodžića (Lukačevog profesora u Donjim Lugama).

Preživjela je i farbanje filmski neopisivog Zarije Franovića i njegovog Miloša.

Kako će na dvije pozicije preživjeti Denisa Lukača to je još veća dilema.

Jedno je sigurno, uvoznici keramike trljaju ruke. Možda negdje u bogatom svijetu postoje i keramički željeznički pragovi.