KAPITALIZAM KAO PRIMIJENJENA „PRIRODNA EKONOMIJA“ I POZITIVNO PRAVO KAO PRIMIJENJENO PRIRODNO PRAVO

Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista

„Ono što ujedinjuje zajednicu je zakon…Ali ono što tvori zajednicu jeste prijateljstvo…“ (Bela Hamvaš, 1897-1968, mađarski pisac i esejista)
„Nije problem što su nas učili pogrešno, već što smo mi nastavu savladali odlično.“ (Goran Ivanković, satiričar)

Naučnici i pedagozi nas uče da se u toku istorije ljudskog društva promijenilo više društveno-ekonomskih formacija, od robovlasničkog poretka do socijalizma. A sve su to pojavni oblici kapitalizma, kao skupa ekonomskih (tržišnih) zakonitosti o sticanju i raspodjeli (ograničenog) prirodnog i društvenog bogatstva.
Naziv kapitalizam je opšteprihvaćen, a taj sistem ekonomske organizacije društva je mogao biti i drugačije imenovan. Latinska sentenca kaže – Nomen est omen. (Ime je znak.) I prema Ferdinandu de Sosiru, (1857-1913, švajcarskom lingvisti, semiotičaru i filozofu), nema ontološke (suštinske) veze između označitelja i označenog (znaka i pojma). Drugim riječima, imenovanje je stvar konvencije (opšteprihvaćenosti). Jezik je standardizovana običajnost. Dugovremena upotreba određenih riječi (narodni jezik) se u određenom trenutku standardizuje u književni jezik.
Ovozemaljski materijalni svijet je poostvarenje višeg duhovnog (astralnog) plana ili „svijeta oblikovanja“. Astralni plan je matrica materijalnog svijeta. To je satreperavanje (rezonancija) umnog polja (Naduma) i više svjetlosti (primordijalne vječne energije). To satreperavanje se bogoodabranima prikazuje u nadzemaljski obojenom sjaju zaslepljujuće svjetlosti bestjelesnih bića (angela).
Sa astralnog nivoa, po višem inteligentnom planu, visoko razvijena duhovna bića (hijerarhijski rangirani angeli) „tkaju“ materijalni ovozemaljski svijet (tačnije, sve one procese koji ne zavise od naše volje), po preciznim matematičkim zakonitostima. Sa tog nivoa dolazimo („rađamo“ se) i na taj nivo odlazimo („umiremo“) u vječnom nizu „rađanja“ i „umiranja“.
Jedan od najvećih umova čovječanstva Nikola Tesla je kazao: „Materija je stvorena iz prvobitne vječne energije koju znamo kao svjetlost…Stvaranje je vječno…harmonija je vrhovni zakon u svemiru.“
Podsjećam i na japansku zen (budističku) mudrost: „Iz savršenstva sam došao, u savršenstvo se vraćam.“
Međutim, čovjek je bogoovlašćen da materijalni svijet, kao odraz savršenog svijeta, apriorne Istine, primjenom principa slobodnog izbora (volje), u određenim granicama, naučnom metodologijom i putem pravnih normi i moralnih imperativa, mijenja, odnosno prilagođava svojim potrebama. A svijest (samosvijest) je sredstvo ostvarivanja principa slobodne volje, odnosno sredstvo samoostvarivanja čovjeka kao posebnog i odgovornog bića (entiteta). Zato se ljudska svijest može tumačiti i kao „zavjesa“, „paravan“ (u hinduizmu maja) koja, ovozemaljski privremeno, zaklanja Suštinu, savršeno i jedinstveno Svebiće.
Na astralnom planu (svijetu oblikovanja ovozemaljskog svijeta) postoji savršen obrazac države, kao idealne, nadumne organizacije ljudskog društva (zajednice), po savršenim pravilima (prirodno pravo). Takođe, postoji i savršen obrazac kapitalizma („prirodna ekonomija“) kao ontološkog (suštinskog) i trajnog svojstva države. Taj savršeni univerzalni obrazac se opredmećuje, poostvaruje u različitim pojavnim oblicima kapitalizma, zavisno, prije svega, od stepena tehničko- tehnološkog razvoja i stepena demokratske kulture (civilizacijskog nivoa).
NJemački filozof i matematičar Gotfrid Vilhelm Lajbnic (1646-1716) kazao je da je „čovjek asimptota božanstva“. Tako su i država, pravo i kapitalizam asimptote odgovarajućih, idealnih, savršenih obrazaca astralnog plana. Nažalost, ovozemaljski civilizacijski hod ne čine samo koraci naprijed nego i unazad.
Kapitalizam je imenovan prema kapitalu (novac, imovina, radna snaga) tj. vrijednosti koja se ulaže u proizvodnju dobara i usluga sa osnovnim ciljem da donese dobit. Adam Smit, 1727-1790, škotski ekonomista, rodonačelnik liberalne ekonomije, je odredio kapital kao „onaj dio čovjekovih dionica od kojeg se očekuje da će proizvesti prihod“. Kapitalizam se definiše i kao društveno- ekonomsko uređenje u kome su sredstva za proizvodnju pretežno u privatnom vlasništvu, te u kome se investicije, dobra i usluge raspoređuju po zakonima tržišta.
U savremenom svijetu postoji zapadni, (neo)liberalni tip kapitalizma, te socijalna država (država blagostanja) i kineski (azijski) model kapitalizma.
(Neo)liberalni model kapitalizma, koji karakteriše, prije svega, poštovanje tržišnih zakonitosti, privatna svojina nad sredstvima za proizvodnju i minimalna uloga države u ekonomskoj sferi, uzrokuje duboku socijalnu nejednakost. U javnost je iznijet podatak da osmorica superbogataša raspolažu bogatstvom koliko i 3,5 milijardi ljudi na planeti. Taj model se, u današnje vrijeme, naziva špekulativni, nadzorni ili kazino kapitalizam, jer se preraspodjela društvenog bogatstva ne vrši poštovanjem tržišnih zakonitosti u realnoj ekonomiji. Postoji težnja da se ovaj model nekritički nametne kao univerzalni model, odnosno univerzalna religija.
Zato je državna korekcija neograničenog djelovanja tržišta neophodna. Još je Adam Smit tvrdio da pojedinci proizvode kolektivni prosperitet kroz djelovanje „nevidljive ruke tržišta“, ali i da je interes vlasnika kapitala suprotan interesima društva jer „profitna stopa pada sa rastom društvenog prosperiteta, što njima ne odgovara…“
Iz tog razloga, država blagostanja (welfare state) je najbolji model kapitalizma, jer se, između ostalog, intervencijom države (javne vlasti), putem zakonske regulative, mjerama ekonomske politike, ulaganjima u infrastrukturu javnog sektora (tamo gdje privatni kapital nije zainteresovan) i ulaganjima u oblast nauke i tehnologije eliminišu nedostaci (neo)liberalnog modela i vrši pravednija i ravnomjernija preraspodjela društvenog bogatstva.
Kineski (azijski) model kapitalizma, uz presudnu ulogu države bankarskom sektoru i razvoju nauke u tehnologije, prije svega, obezbjeđuje visok i stabilan rast BDP-a, ali i na uštrb lične potrošnje, odnosno životnog standarda građana.
Da je kapitalizam jedno od suštinskih svojstava države, pokazuje i sudbina, odnosno „pad“ socijalizma, koji je bio samo oblik kapitalizma sa, bez ekonomskog opravdanja, pretjeranom ulogom države. Revolucionarne promjene i socijalistička država svojim dekretima nijesu mogle poništiti tržišne zakonitosti. Javna, potpuna ili djelimična tržišna ograničenja, pokušaji ukidanja novca i slično, izazivala su nestašice dobara, inflaciju i nastajanje sive ekonomije, odnosno „ilegalnog“ tržišta. Legalnim ukidanjem ili ograničenjem tržišnih zakonitosti socijalistička država nije mogla obezbijediti visok i stabilan privredni rast, niti poželjan životni standard građana.
I komunizam, zamišljen kao utopijski „raj na zemlji“ je ideološki proizvod eshatološkog karaktera (grč. eshaton – krajnji cilj ili svrha, posljetak, končina). Podsjećam na riječi Karla Popera, 1902-1994, austrijsko- britanskog političkog filozofa:
„Svaki pokušaj stvaranja raja na zemlji završavao se paklom.“
Georgije Florovski, 1893-1979, ruski pravoslavni teolog i istoričar hrišćanske misli, napisao je da utopiju karakteriše „patos nasilnog darivanja sreće“.
Zašto je komunizam neostvariv?
Prije svega, zato što je čovjek, po svom umnom i fizičkom djelanju i iracionalno biće, te kao takvo, ne može stvoriti savršeno društvo. Nadalje, prirodno i društveno bogatstvo je ne samo ograničeno, nego svim ljudima ne može biti dostupno na isti način, odnosno besplatno ili po prihvatljivoj cijeni.
Pozitivno (važeće) pravo, kao „proizvod“ ili „instrument“ racionalnog uma, je primijenjeno prirodno pravo (univerzalno i nepromjenljivo, nadiskustveno i nadumno pravedno pravo). Još od antičkog doba, pravda je definisana kao „stožerna vrlina“. Nadum je zakonodavac prirodnog prava, a prirodno pravo je idealni obrazac pozitivnog prava.
Hugo Grocijus, 1583-1645. holandski filozof i pravnik, „otac prirodnog prava“, tvrdio je da prirodno pravo „ni sam Bog ne može promijeniti“. A Hajnrih Arens (Julius Heinrich Ahrens, 1808-1874, njemački filozof i pravnik) je smatrao da je izvor prirodnog prava u „apriornom umu“, odnosno, po našem tumačenju, u Istini (koja je, po riječima libanskog pjesnika i filozofa Halila DŽubrana, „bila istina i prije nego što je izrečena“.
Savršeni moralni i pravni imperativi proizilaze iz Naduma. Veliki njemački pravnik i pravni filozof Gustav Radbruh (1878-1949) kazao je:
„…pravo je stvarnost čiji je smisao da služi pravdi, a moral je stvarnost čiji je smisao da predstavlja ideju dobra.“
Da zaključimo: kapitalizam, kao zemaljsko poostvarenje „prirodne ekonomije“ i pozitivno pravo kao primijenjeno prirodno pravo suštinska su svojstva države kao „umne organizacije ljudi pod pravnim zakonima“ (Imanuel Kant).