KAMIONDŽIJE
Piše Bećir Vuković
Nekad, u Crnoj Gori, jedino je udba nešto radila. Drugi, niko, ništa. Šta se to desilo da sada udba ništa ne radi.
Došlo potonje vrijeme da je udba na meti udbe. Ako policija ne spriječi šverc cigareta koje švercuje policija, nećemo ga pušiti. Što smo pušili pušili smo. I ispušili zadnji cingar. Što bi pušili duvan kad ima marihuane. I zdravija je. I bolje rastvori, umrtvi turobnu realnost…
Sa treće strane, ako policija onemogući policiju u švercu cigareta, moraćemo motati krdžu. Nijesu tek tako i olako nestajali kamioni puni cigareta dok je radila pusta fabrika duvana u Mojkovcu.
Ispada da Luka Bar nema ni stražara. I to je tačno, nema stražara, ali ima političkih koordinatora. Kao na primer toga i toga, da ga naglas ne pominjemo…
Od Bara do Nikšića nema ni trideset krivina i tri tunela. I, krenula, tako, dva kamiona i dva vozača malo jača, sa cigaretama iz Bara za Nikšić, na lomaču da spale toliki duvan. Sve uz pratnju policije. I, nenadno, negdje na nekoj krivini ponad Veljeg brda (a niti je velje niti brdo), nestane jedan kamion…
Ali, kamion nije umakao nedremanom oku satelita. Nemojte se smijati…
Da se radi o putu od Nevade do Aljaske, pa da negdje nestane kamion, o kej, to bi razumjeli. Ovako, ni policija, ni vajni toliki inspektori, ni saobraćajna policija, ni špijuni, ni navigatori, ni helikopter, ne znaju šta se desilo sa skretanjem kamiona, koji je samo na krivini zasvirao tu, tu, tu, i netragom nestao…
Koordinator službi bezbednosti KR nije unio maršrutu u koordinate, nije dobro ubo šestarom u mapu, i slijedila je smjena sa mjesta koordinatora. Ali, šta znači smjena, ništa. Nema ništa bez performansa hapšenja.
U pitanju je izvjesni Rastko kome je negdje kroz šumu otpalo ono T, i umjesto T za kaiš od cokula zakačilo se Š ćirilično, pa sad čitamo Raško.
A, taman je Raško bio ušao u pozu, mukotrpno gradio stil, stvarao imidž, mala bradica i sunčarice, pokret ruke i pružanje prsta, bijela košulja i manžetna do po šake, podizanje lijeve obrve, ponavljanje kraja već izgovorene rečenice, tako je stvari akcentovao koordinator, bivši, sa šištećim š….
Omraziše nam i škiju i kamione i kamiondžije.
Na kraju jedno razumno pitanje: zašto od tolikog duvana ministarstvo unutrašnjih poslova nije častilo penzionere sa po jednom štekom. Nema veze što su izbori na sve četiri strane svijeta Crne Gore. Bio bi to gest. Što će reći bio bi dobar štos, i ne bi samo značio kupovanje glasova.
Doduše, neću ih glasati ni ovako ni onako, ne bih dao mafiji glas pa kad bi mi pred kuću istovarili kamion tompusa. I to onih velikih tompusa ko balvana. Pa kad zapušiš o Mitrovudne, dimi do svetoga Đoka…
Sa druge strane šverca cigareta, rasturanja droge, ubistava od Paname do Stambola, tranzitne Luke Bar oko koje se svi otimaju, imate transparente: da je vječna Crna Gora, barjak na krivini Beldevere, rodoljublje, temeljni ugovor, velikosrpsku sjenku, ruski mečku….
Vratimo se naslovu. Ko je naredio kamiondžiji da promaši magistralu. Ko je nalogodavac. Ko je suvozač. I, najvažnije: jesu li radili žmigavci…
Ili sporni kamion uopšte nije trebao da ide na nikšićku lomaču, nego je bio „legalan“, što će reći sa papirima, i registrovan, i stvar je jednostavna.
LJubomorni nagađaju: kamiondžija svratio kući da se pozdravi sa mladom ljubom tek dovedenom i neljubljenom, jerbo, valja njemu put putovati…
Ostavimo se predizbornih tlapnji: ne, ne vjerujemo da su neke prozirne namještaljke, predizborne, i slično. Jok…