Kad svijet gori, htjeli su Srbiju pod noge – Vučić meta jer donosi stabilnost i ne pristaje na poslušnost

Piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala Borba

Dok bombe ponovo padaju na Bliskom istoku, dok globalne sile odmjeravaju snagu preko tuđih teritorija i dok cijeli svijet sa zebnjom prati razvoj događaja, jedna istina postaje bolno očigledna – epoha prividne stabilnosti je završena. Ulazimo u vrijeme otvorenih lomova, sirove geopolitike i brutalnih interesa. U takvom svijetu male države ne opstaju zahvaljujući iluzijama, već zahvaljujući stabilnosti, jasnoj politici i snažnom rukovodstvu.

U tom kontekstu treba posmatrati i Srbiju.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u više navrata je ponovio da je u vremenu globalne neizvjesnosti prioritet očuvati mir, sigurnost i predvidivost za građane. To nijesu floskule za dnevnu upotrebu. To je strategija preživljavanja u svijetu koji postaje opasan i nepredvidiv.

Jer kada globalni poredak počne da puca po šavovima, tada se posebno prate države koje vode samostalnu politiku.

Zato danas mnoge stvari postaju jasnije nego što su bile prije petnaest mjeseci. Nije li očigledno zašto je protiv Vučića i Srbije vođena kontinuirana kampanja destabilizacije? Zašto su se proizvodile unutrašnje tenzije, političke krize, narativi o delegitimizaciji vlasti i pokušaji stvaranja permanentnog haosa?

U trenucima kada se svijet priprema za ozbiljne geopolitičke sudare, globalnim centrima moći najviše odgovaraju slabe i podijeljene države. Države bez čvrstog liderstva. Države sa servilnim vlastima koje će bez otpora prihvatiti tuđe interese kao sopstvene.

Balkan ima dugu istoriju takvih eksperimenata.

Srbija je, međutim, posljednjih godina vodila politiku balansiranja – čuvanja mira, ali i insistiranja na sopstvenim interesima. Upravo u toj kombinaciji leži razlog zbog kojeg je bila meta napada. Jer nezavisnost u odlučivanju nikada nije bila poželjna osobina u očima onih koji su navikli na poslušnost.

Kada Vučić govori da Srbija mora da vodi odgovornu i promišljenu politiku, da ne podliježe spoljnim pritiscima i da čuva svoje interese, on zapravo govori o ključnom pitanju – ko će donositi odluke u ime Srbije?

Jer u svijetu u kojem se ratovi vode i oružjem i ekonomijom, i sankcijama i medijskim kampanjama, stabilnost nije slučajnost. Ona je rezultat političke volje i jasne strategije.

Neutralnost danas nije komforna zona – ona je test snage. Država koja želi da sačuva mir mora biti spremna da izdrži pritiske, ucjene i pokušaje destabilizacije. A to mogu samo oni koji imaju legitimitet i podršku naroda.

Zato pitanje više nije da li su pokušaji rušenja Srbije bili spontani. Pitanje je ko je i zašto želio da uoči globalnih potresa oslabi zemlju koja vodi samostalnu politiku.

Jer kada se geopolitičke linije konačno povuku, niko neće pitati ko je bio popularan, već ko je bio stabilan. Niko neće pamtiti parole, već odluke. U svijetu koji ulazi u eru grubih interesa i otvorenih sukoba, preživjeće oni koji nisu pristali da budu eksperiment.

Srbija danas bira stabilnost umjesto haosa, mir umjesto avanture i državnu odgovornost umjesto poslušnosti. To nije laka pozicija. To je pozicija koja nosi pritiske, kampanje i napade.

Ali u svijetu koji gori na više tačaka, samo oni koji stoje uspravno imaju šansu da ostanu na nogama.